DAN 6. Untrafjarden – Robertsfors (Kilingsands) 570 km
Petak, 9.7.2021.
Temperatura se „noću“ počela naglo spuštati. Termometar imam na motoru ali je Som već odavno ispod cerade pa propuštam očitanje trenutne temperature. Radije oblačim trenirku i podstavu od motorističkih hlača i jakne da se ugrijem. Tako zabundani uvlačim se u spavaću vreću i dovršavam još tih nekoliko sati prije ponovnog polaska tj. prije jutra. Nakon što sam se ponovo probudio, dočekuju me kapljice kiše. Nije prestrašno a nije ni za kišno odijelo. Idem lagano sa pakiranjem, pa kako bude. Prema prognozi bi trebao imati dobro vrijeme bez oborina. Za danas imam jako jednostavan plan. Hrana, vožnja, spavanje.
Jučer sam ipak potrošio svu pitku vodu na kuhanje i piće tako da mi danas nije ostalo ni za kavu a nisam htio opet žicati susjede. Stvari spakirane i spreman sam Soma izvući ponovo na cestu sa pijeska. Malo se borim s njegovom težinom na prijelazima. Na kraju ipak savladavam teren koji očito nije namijenjen za takvu vrstu motora i nastavljam makadamskim putem po nasipu kojem sam i došao. Pozdravljam susjede i sad vidim da svako malo u skrivenim kutcima šume, netko kampira i to „For Free“ znači potpuno besplatno. Nema kazni, nema vandalizma. Svatko za sobom počisti i nitko nikoga ne smeta. Svatko poštuje tuđi prostor. Nevjerovatno ali je tako. Ubrzo sam ponovo na asfaltu na cesti E4. Vozim pedesetak kilometara i ulazim u mjesto Tierp. Najednom ispred mene se stvori ogromna kineska građevina. Vau čovječe…….velim sam sebi…… Pa stigao sam u Kinu! Ha ha ha. U tom trenutku nisam znao o čemu se radi pa stanem na kratko i google je opet moj najbolji prijatelj za malo znanja. Naime, radilo se o Dragon Gate-u (Zmajeva vrata) koja su nedovršeni poslovni i kulturni centar. Ideja je bila stvoriti mjesto gdje se spajaju kineska i švedska kultura. Jako impresivno.
Projekt je započeo 2004.g a 2008.g je otvoren za javnost. U muzeju možete vidjeti oko 200 kopija glinenih terakota vojnika u prirodnoj veličini. Kružim malo motorom po velikom parkiralištu i snimam.
E4 me dalje vodi prema mjestu Gnarp. U Gnarpu pronalazim benzinsku pumpu Circle K. Vrijeme je konačno za finu kavicu iz automata, energy drink i standardno mesni narezak. Učim od prodavača da se na švedskom (hvala), kaže: Tak. I odma mi pjesma u glavi od Kawasaki 3P: Kak si? Pa tak. Kak si? Tak,tak.. ha ha ha. Pod pauzom, zovem doma i demonstriram čitajući obližnje reklame , svoje novostečeno znanje švedskog jezika. Impresionirani su. Mada u stvarnosti nisam imao pojma što sam pročitao.
Prelazim poveći most, kojem nisam uspio registrirati ime ali sam kasnije na karti vidio da prolazi preko djela onog istog jezera kraj kojeg sam prošlu noć spavao.
Na cesti susrećem nekoliko američkih oldtimera. Jednoga od njih uspijevam snimiti kamerom na kacigi.
Vozim kroz manja mjesta: Sundsvall,Umea,Bygdea,Lagdea i stižem u Sikeu. Još samo fali Ikea da bude kompletno, mislim u tome trenutku. U Sikei skrećem lijevo prema Robertsforsu. Tamo pronalazim supermarket imena COOP. Ne želim da se ponovi jučerašnji scenarij sa vodom. Ulazim u trgovinu i košarica je ubrzo bila puna. Nastavljam dalje po planu. E sad smo naletjeli nakon 500 km odvoženih na radove na cesti. Prilagođavam se konfiguraciji infrastrukture i polako počinjem osjećati prve znakove umora. Kroz glavu mi prolazi da je zapravo i ne bitno tražiti nekakvu savršenu lokaciju za kampiranje, kad se doslovno možeš skinuti s ceste dolje i postaviti šator bilo gdje. No ja sam igrač na sigurno i držim se preporuka iz aplikacije. Pa tih sedemdestak kilometara „pojedemo“ kakva got da je cesta sa radovima i obilascima. Prisjećam se opet svog prijatelja, koji je vozio identični motor i njegovih reakcija na zrno prašine ili dvije tri kapi kiše. Smijem se u bradu i mislim, nije ovo cesta za tebe prijatelju.
Som zadovoljno prede i guta te kilometre bez i jedne primjedbe do sad. S današnjim danom iza nas je 3005 km od doma u 6 dana. To nam daje prosjek od oko 500 km.
Skidam se s glavne ceste i ponovo vozim neasfaltiranom cestom. Šuma je sada svuda oko nas. U tim šumama nasađene su kao gljive, jedna za drugom ogromne vjetro-elektrane (vjetrenjače). Put nas vodi skroz do njih i prvi put u životu vidim ih izbliza i koliko su zapravo ogromne. Vozim dalje i evo me na preporučenoj lokaciji. Sve puno kampera sa jedne i druge strane. Produžujem dalje i tražim usamljeno mjesto za podizanje šatora uz još jedno jezero. Konačno. Lokacija je savršena ali pristup je prilično težak za moj motor. Dolje se spustiti na plažu po nekoj kozjoj stazici, punoj stijena i debelih korijena još kako tako ali uzbrdo? Hmm… To bi mogao biti mali problem i prvi put stavljam ZZRa na pravi offroad TEST. Plaža je dolje pješčana i nisam baš 100% siguran želim li stvarno ići dolje sa motorom ili ne.
Druga opcija bila je potražiti novu lokaciju ali umor me prevladao i od toga nije bilo ništa. Idemo jako polako prema dolje pa ako zapnem već ćemo nekako. Bio sam u pravu. Ma nije tako strašno. Samo treba polako i paziti na stijene. Kad sam došao na lokaciju i pogledao gore prema cesti, oblio me hladan znoj. Pa kako ću natrag gore? Uff…. Stvarno mi nije bilo svejedno u tom trenutku. Sad se moram koncentrirati da dobro podložim nogicu motora. S pijeskom nema šale.
Čim sam skinuo jaknu komarci su poludjeli za svježom krvi. Brzo vadim bočicu protiv tih letećih najezdi i uviđam da nije bila dobro zatvorena. Ona polovica koja mi je ostala od prošle noći se prolijala i sad sam osuđen na milost i nemilost tim krvopijama. Oblačim duge rukave i donekle se štitim od njih. Dok postavljam šator, stolac i solarne rekvizite komarice me ubijaju u pojam.
Moram brzo zapaliti vatru. Možda ih rastjeram mojim malim plamenikom. Paliti vatru na drva nije ovaj put dolazilo u obzir. Za večeru biram sarmu iz konzerve i stvarno je bila ukusna. Nakon jela šećem još malo obalom.
Trenutak inspiracije i ponovo sam bio u vodi. Ako je mogla ona šveđanka bez gaća, mogu i ja. Uostalom nešto se slabo suše kupaće nakon kupanja ha ha. Zatvaram se u šator u kojem nema letećih napasti. Gledam na sat pola 12. Nemoguće. Vani je bijeli dan. Tek sad mi zapravo dolazi u glavu koliko daleko sam zapravo na sjeveru. A ništa. Idem sklopim oči i probam na silu zaspati. Spavao sam samo 3 sata, znači do 3 ujutro. Ova slika ispod prikazuje kako je izgledala plaža u 3 sata ujutro.
Nakon toga više nisam spavao i tu su započela moja razmišljanja o nastavku ovog putovanja. Velika moralna podrška bio je moj prijatelj Nikola, koji me pratio cijelo vrijeme na ovom putovanju i nije mu bilo teško napisati mi i u 3 sata ujutro poruke podrške od doma. Uglavnom, tu sam došao do prijelomne točke i znao sam da ću se morati kvalitetno naspavati ako želim doći do Nordkappa i sigurno se vratiti kući. Moram brzo smisliti novi plan. U 3 ujutro počinjem planirati potpuno novi plan prema Finskoj koji ću Vam objasniti u sljedećem nastavku ovog putopisa.
Video 6. dana i kompletnog putovanja možete pogledati i na mom yt kanalu na sljedećim linkovima:
DAN 6:
Mr Knight ZZR 1400 Adventure:
emedjimurje.net.hr
