Prema mojem iskustvu, Scarabeo 250ie je troma, superteška guda, koja nit' ide nit' koči (na onu masu stavit jedan disk naprid, može samo luđak), bez uvrede ponosnim vlasnicima.
Navodno je bila drukčija mapa paljenja radi kućnog bestsellera Beverlyja (ili Cruisera, isti kua), da mu ne uzme dio tržišnog kolača.
Za 300-icu ne znam, ali sa svojim Fantomićem (karb. Quasar 250) sam se ruga u vožnji naspram Scarabea 250.
Najbolji primjer, ja i kolega stanemo na semaforu kod Kauflanda i na zeleno odvrnemo prema Vrdoljaku, dok bi on proša križanje, ja bi već bija na po puta do benzinske Kman-Sjever.
Napravija sam na njemu (Scar 250ie) jedan jedini đir (nikad više, fala lipa), i osim stupidnog položaja volana (ravno prid prsima, celer pod bradom, iako sam visok 182 cm) i nikakvog okretnog momenta, ubrzanja i krajnje brzine, prestravija sam se katastrofalnim kočnicama, stiska san obe do blokavanja oba kola, i još san mora nogama o pod za ne proć kroz crveno kod Tonkića.
Horror na dva kola. Bar za mene, nekom djedici za otić povirit brod na Zentu je to možda ok prometalo, ali meni.....
Tako da se toplo nadam (radi budućih vlasnika i njihovih polica osiguranja) da je 300-ica bar malo bolja, u svim (bitnim) parametrima.