Bike tour to the heart of the Dolomites // 2021
- Thread starter StatusQuo
- Start date
StatusQuo
Active member
Evo evo!
Jutro i to kakvo! Sunce, bez oblaka uz navodnu dnevnu temperaturu od 17-18 stupnjeva. Jadan Zagreb se prži ujutro već na 27-28+. Umjereno rano dizanje, fantastičan doručak (švedski stol) i spremanje za pokret. Danas nam je u planu otprilike 200 km i prolazak nekih od najznačajnijih Alpskih prevoja (Gardena, Pordoi, Stella dok Secedu nismo stigli) uz posjet parku prirode Odle-Puez. Plan je jedno, a stvarnost skroz drugo.
Prvo, krećemo prema Odle-Puezu. udaljen sat vreman vožnje od smještaja. Kako se polako penjemo u Alpe, tako se gužva intenzivira. Pred sam park prirode tolika je gužva da automobile šalju automatski dalje bez ikakve mogućnosti ni približnog parkinga. Od te točke do samog parkinga ima 20 min vožnje i po dolasku do rampe susrećemo divnog zaštitara koji nas ne pušta, ne razumije, i bitnije, ne želi razumjeti engleski, i ne uspijevamo se progurati zbog "prevelike gužve" ako sam dobro shvatio njegov talijanski u mojoj interpretaciji. A da smo u pravu potvrdili su mi i dvoje Talijana na Multistradi koje je pogodila ista sudba kao i nas. I tako nas četvero kao četiri popišana cvijeta tugujući izbacujemo ovaj park iz rute i vozimo dalje. Oni tko zna gdje, a mi prema Pordoiu, otprilike 2 sata udaljenom.
Vozeći se kroz stvarno predivne pejzaže prolazi mi kroz glavu priča koja se dogodila na ovom putu za vrijeme penjanja prema Stelviu. Sreli smo bračni par iz Nizozemske na jednom od ugibališta gdje smo stali zapalit i odmorit koju minutu. Ford Focus karavan, dobrostojeći gospodin i gospođa zlatne dobi, sjedi na lovačkim stolcima uz auto. Krenemo u priču, ispada da od kad su u penziji, putuju 6-7 mjeseci godišnje bez određenog plana. Sad su ovdje, bili su u Francuskoj, Norveškoj, Danskoj pa čak i u Hrvatskoj. Takvu penziju si priželjkujem. Nego, da se vratim na poantu priče, u ekstazi oduševljenja potpuno obuzet serotoninom i nevjerojatne sreće što si uopće mogu priuštiti ovakav put, komentiram ja njima kako ovo nije najljepše mjesto u Europi? Gleda mene deda, mrtav hladan, i kaže - one of. Ubio me u pojam. Svaka čast - želim takvu penziju, ponavljam.
Stižemo na Pordoi, jao pa kakva je ovo ljepota. Realno nema dalje od Alpa. Nastavljamo dalje, Sella, Gardena, zbog ovog se kupuje motor. Lomimo serpentine kao da nema sutra te predvečer stižemo u smještaj na večeru i sumiranje dojmova. Dosta intenzivno proživljen dan.
Uz večeru dolazi najizazovniji dio puta, pronalazak smještaja i daljnji plan zbog situacije s vremenom. Zbog najave teškog nevremena za sutra, odlučujemo produžiti boravak u Bolzannu za još jednu večer. Nakon sat vremena borbe s pronalaskom smještaja i di ćemo/šta ćemo (čak smo planirali i spustiti se do Verone ili Venecije jer je cijeli sjeverni dio Italije sutra pod crvenim) odlučujemo da (kako nema smještaja za još jednu noć ovdje u Bad St Isidor) ćemo ostati ovdje negdje, bilo gdje i odmoriti jedan dan. Konačno pronalazimo jedini smještaj (i to jer je netko otkazao) za nama prihvatljivih 160€ noć. Opet, sve ostalo 300+.
Idemo na spavanje pa ujutro ovisno o vremenu kud i kako za taj dan.....
Jutro i to kakvo! Sunce, bez oblaka uz navodnu dnevnu temperaturu od 17-18 stupnjeva. Jadan Zagreb se prži ujutro već na 27-28+. Umjereno rano dizanje, fantastičan doručak (švedski stol) i spremanje za pokret. Danas nam je u planu otprilike 200 km i prolazak nekih od najznačajnijih Alpskih prevoja (Gardena, Pordoi, Stella dok Secedu nismo stigli) uz posjet parku prirode Odle-Puez. Plan je jedno, a stvarnost skroz drugo.
Prvo, krećemo prema Odle-Puezu. udaljen sat vreman vožnje od smještaja. Kako se polako penjemo u Alpe, tako se gužva intenzivira. Pred sam park prirode tolika je gužva da automobile šalju automatski dalje bez ikakve mogućnosti ni približnog parkinga. Od te točke do samog parkinga ima 20 min vožnje i po dolasku do rampe susrećemo divnog zaštitara koji nas ne pušta, ne razumije, i bitnije, ne želi razumjeti engleski, i ne uspijevamo se progurati zbog "prevelike gužve" ako sam dobro shvatio njegov talijanski u mojoj interpretaciji. A da smo u pravu potvrdili su mi i dvoje Talijana na Multistradi koje je pogodila ista sudba kao i nas. I tako nas četvero kao četiri popišana cvijeta tugujući izbacujemo ovaj park iz rute i vozimo dalje. Oni tko zna gdje, a mi prema Pordoiu, otprilike 2 sata udaljenom.
Vozeći se kroz stvarno predivne pejzaže prolazi mi kroz glavu priča koja se dogodila na ovom putu za vrijeme penjanja prema Stelviu. Sreli smo bračni par iz Nizozemske na jednom od ugibališta gdje smo stali zapalit i odmorit koju minutu. Ford Focus karavan, dobrostojeći gospodin i gospođa zlatne dobi, sjedi na lovačkim stolcima uz auto. Krenemo u priču, ispada da od kad su u penziji, putuju 6-7 mjeseci godišnje bez određenog plana. Sad su ovdje, bili su u Francuskoj, Norveškoj, Danskoj pa čak i u Hrvatskoj. Takvu penziju si priželjkujem. Nego, da se vratim na poantu priče, u ekstazi oduševljenja potpuno obuzet serotoninom i nevjerojatne sreće što si uopće mogu priuštiti ovakav put, komentiram ja njima kako ovo nije najljepše mjesto u Europi? Gleda mene deda, mrtav hladan, i kaže - one of. Ubio me u pojam. Svaka čast - želim takvu penziju, ponavljam.
Stižemo na Pordoi, jao pa kakva je ovo ljepota. Realno nema dalje od Alpa. Nastavljamo dalje, Sella, Gardena, zbog ovog se kupuje motor. Lomimo serpentine kao da nema sutra te predvečer stižemo u smještaj na večeru i sumiranje dojmova. Dosta intenzivno proživljen dan.
Uz večeru dolazi najizazovniji dio puta, pronalazak smještaja i daljnji plan zbog situacije s vremenom. Zbog najave teškog nevremena za sutra, odlučujemo produžiti boravak u Bolzannu za još jednu večer. Nakon sat vremena borbe s pronalaskom smještaja i di ćemo/šta ćemo (čak smo planirali i spustiti se do Verone ili Venecije jer je cijeli sjeverni dio Italije sutra pod crvenim) odlučujemo da (kako nema smještaja za još jednu noć ovdje u Bad St Isidor) ćemo ostati ovdje negdje, bilo gdje i odmoriti jedan dan. Konačno pronalazimo jedini smještaj (i to jer je netko otkazao) za nama prihvatljivih 160€ noć. Opet, sve ostalo 300+.
Idemo na spavanje pa ujutro ovisno o vremenu kud i kako za taj dan.....
Last edited:
StatusQuo
Active member
StatusQuo
Active member
StatusQuo
Active member
biker4life
Motorator
Slike su fantastične. Podsjećaju me zašto se uvijek iznova vraćam...
StatusQuo
Active member
Hvala ti, apsolutna istina, Alpe su dragulj Europe.
Krećemo dalje. Rutinsko jutro, spremanje, doručak i pogled u nebo. Kad ono sunce i za sada ništa od crvenog alarma. Budući da je najava kiše, gledamo di da prozujimo danas da nije predaleko ako nas ulovi nevrijeme. Odluka pada na malo jezerce Smeraldo, sat vremena lagane vožnje od Bolzana. Kad smo već tamo, navodno ima kanjon Rio Sass koji izgleda jako zanimljivo pa aj da vidimo.
Vožnjom do jezera prolazimo pokraj table Panorama Hotel Penegal. Panorame uvijek vuku pa tako i ova. Skrećemo, penjemo se i stižemo do spomenutog hotela. Pravi dragulj! Terasa raspadnuta, od 5 stolova - 2 zauzeta, prosjek godina 75+ (ništa osobno ne mislim ako se netko nađe uvrijeđen), potrgane pločice, ograda koje nema. Ali ako ništa drugo, pokraj se nalazi objekt (pretpostavljam dodatni smještajni kapaciteti) koji je zadnji put vidio goste za vrijeme Mussolinija. Bar su lokalne koze preslatke (što one rade tu, nemam pojma). Kako je frendici danas rođendan ovo ispada pun pogodak.
Nakon što smo srknuli kavu, pomazili se s malim nemanima, vozimo dalje za spomenuto jezero Smeraldo. Stižemo tamo preko zanimljive ceste Via Mendola. Kako zvuči, takva i je, zabavna. Ovo malo umjetno jezero "izgrađeno" 1964. godine, danas služi za ljetna osvježenja i klizanje po zimi kad se potpuno zaledi. Odmah pokraj je taj kanjon Rio Sass koji prolazimo za 10tak min i shvaćamo da je teška prevara. Mislim, super to izgleda - tih 100m. Sve ostalo je šumski put, a ne kanjon. E baš su žabari ti Talijani.
I evo kišice, taman sjedamo za lokalni restoran/bar. Kišica sve više pojačava, kreće pljusak koji prolazi, smiruje se, dolaze crni oblaci i bit će ona zabava koji toliko željno priželjkujemo. Sad je vrijeme da krenemo, pa da prije havarije s vremenom stignemo do hotela. Kako smo krenuli oblačiti kišnjake, krene pljusak. Fantastično, nema bolje nego pokisnut ispod kišnjaka. Nekako ih navlačimo na sebe, i tek što se krenuli, nebo se spoji sa zemljom. E **** ga sad, idemo pa kaj bude. I bilo je, krivih skretanja, stajanja, propadanja s kotačima, i ustvari je bilo skroz zabavno. Nakon nekih 20tak minuta kiša se lagano smiruje i do povratka u Hotel potpuno prestaje.
Ulazak u hotel i prvi tko nas je dočekao bio je predivan bijeli pas DOĐ ilitiga domaća obična đukela, čiji su se vlasnici borili s recepcionerkom da pas smije ili ne u hotel. Navodno preko bookinga (kako su rezervirali smještaj) pesonja smije, dok na licu mjesta očito ne. Na kraju su ipak ostali na oduševljenje i nas i njih, a bome i dođa.
Prijavljujemo se, pranje, tuš, sušenje i gas do grada na večeru. Stari dio grada Bolzana je udaljen 20 min pješice i sama šetnica je predivna, sve puno vila, vinograda i Alpe u pozadini daje poseban "tač" ovom dijelu Tirola. Uz kupnju par suvenira u gradu, sjedamo u pivnicu na večeru i par pivi.... Odličan dan i rođendan.
Uz večernju šetnju gradom, vraćamo se u hotel na ćorku. Sutra je sunce i vraćamo se u Alpe! Jedino....treba naći ponovo smještaj oko Cortine d'Ampezzo jer nam je plan odraditi treking po Tri vrha i proći još taj dio. Palim booking, mjesto: Cortina, datumi: dvije noći, osoba: dvoje...... Sort by: cheapest. Lowest price: 800€! Ha! Dalje..... Suma sumarum, mjesto Lozzo di Cadore, sat vremena od Cortine. Cijena 300€ za dvoje. Prava sitnica. Kako živimo, da smo još koji dan duže ostali vjerujem da bio do 500€ doši pod normalno.
Idući dan se vozimo ponovo kroz srce Alpa, i ostajemo ponovo u čudu od ljepota ovog kraja. Prolazimo Karersee, prijevoje Valles, Fedaia, Falzarego...
Navečer stižemo do smještaja u mali gradić Lozzo di Cadore, gdje se častimo na račun kako smo jeftino prošli sa smještajem večerom i par pivica. Cijeli ovaj hotel podsjeća na Andersonov film Budapest hotel. Samo puno, puno siromašnije..... A kako će se sutra pokazati, grad je dosta živ - ako gledamo lopove i policajce... Ali o tome sutra....
Okvirna ruta kroz Alpe (dva dana),
Krećemo dalje. Rutinsko jutro, spremanje, doručak i pogled u nebo. Kad ono sunce i za sada ništa od crvenog alarma. Budući da je najava kiše, gledamo di da prozujimo danas da nije predaleko ako nas ulovi nevrijeme. Odluka pada na malo jezerce Smeraldo, sat vremena lagane vožnje od Bolzana. Kad smo već tamo, navodno ima kanjon Rio Sass koji izgleda jako zanimljivo pa aj da vidimo.
Vožnjom do jezera prolazimo pokraj table Panorama Hotel Penegal. Panorame uvijek vuku pa tako i ova. Skrećemo, penjemo se i stižemo do spomenutog hotela. Pravi dragulj! Terasa raspadnuta, od 5 stolova - 2 zauzeta, prosjek godina 75+ (ništa osobno ne mislim ako se netko nađe uvrijeđen), potrgane pločice, ograda koje nema. Ali ako ništa drugo, pokraj se nalazi objekt (pretpostavljam dodatni smještajni kapaciteti) koji je zadnji put vidio goste za vrijeme Mussolinija. Bar su lokalne koze preslatke (što one rade tu, nemam pojma). Kako je frendici danas rođendan ovo ispada pun pogodak.
Nakon što smo srknuli kavu, pomazili se s malim nemanima, vozimo dalje za spomenuto jezero Smeraldo. Stižemo tamo preko zanimljive ceste Via Mendola. Kako zvuči, takva i je, zabavna. Ovo malo umjetno jezero "izgrađeno" 1964. godine, danas služi za ljetna osvježenja i klizanje po zimi kad se potpuno zaledi. Odmah pokraj je taj kanjon Rio Sass koji prolazimo za 10tak min i shvaćamo da je teška prevara. Mislim, super to izgleda - tih 100m. Sve ostalo je šumski put, a ne kanjon. E baš su žabari ti Talijani.
I evo kišice, taman sjedamo za lokalni restoran/bar. Kišica sve više pojačava, kreće pljusak koji prolazi, smiruje se, dolaze crni oblaci i bit će ona zabava koji toliko željno priželjkujemo. Sad je vrijeme da krenemo, pa da prije havarije s vremenom stignemo do hotela. Kako smo krenuli oblačiti kišnjake, krene pljusak. Fantastično, nema bolje nego pokisnut ispod kišnjaka. Nekako ih navlačimo na sebe, i tek što se krenuli, nebo se spoji sa zemljom. E **** ga sad, idemo pa kaj bude. I bilo je, krivih skretanja, stajanja, propadanja s kotačima, i ustvari je bilo skroz zabavno. Nakon nekih 20tak minuta kiša se lagano smiruje i do povratka u Hotel potpuno prestaje.
Ulazak u hotel i prvi tko nas je dočekao bio je predivan bijeli pas DOĐ ilitiga domaća obična đukela, čiji su se vlasnici borili s recepcionerkom da pas smije ili ne u hotel. Navodno preko bookinga (kako su rezervirali smještaj) pesonja smije, dok na licu mjesta očito ne. Na kraju su ipak ostali na oduševljenje i nas i njih, a bome i dođa.
Prijavljujemo se, pranje, tuš, sušenje i gas do grada na večeru. Stari dio grada Bolzana je udaljen 20 min pješice i sama šetnica je predivna, sve puno vila, vinograda i Alpe u pozadini daje poseban "tač" ovom dijelu Tirola. Uz kupnju par suvenira u gradu, sjedamo u pivnicu na večeru i par pivi.... Odličan dan i rođendan.
Uz večernju šetnju gradom, vraćamo se u hotel na ćorku. Sutra je sunce i vraćamo se u Alpe! Jedino....treba naći ponovo smještaj oko Cortine d'Ampezzo jer nam je plan odraditi treking po Tri vrha i proći još taj dio. Palim booking, mjesto: Cortina, datumi: dvije noći, osoba: dvoje...... Sort by: cheapest. Lowest price: 800€! Ha! Dalje..... Suma sumarum, mjesto Lozzo di Cadore, sat vremena od Cortine. Cijena 300€ za dvoje. Prava sitnica. Kako živimo, da smo još koji dan duže ostali vjerujem da bio do 500€ doši pod normalno.
Idući dan se vozimo ponovo kroz srce Alpa, i ostajemo ponovo u čudu od ljepota ovog kraja. Prolazimo Karersee, prijevoje Valles, Fedaia, Falzarego...
Navečer stižemo do smještaja u mali gradić Lozzo di Cadore, gdje se častimo na račun kako smo jeftino prošli sa smještajem večerom i par pivica. Cijeli ovaj hotel podsjeća na Andersonov film Budapest hotel. Samo puno, puno siromašnije..... A kako će se sutra pokazati, grad je dosta živ - ako gledamo lopove i policajce... Ali o tome sutra....
Okvirna ruta kroz Alpe (dva dana),
Last edited:
StatusQuo
Active member
Panorama Hotel Penegal
Pogled na Bolzano
Jezero Smeraldo
Karersee
Alpe!
Pogled na Bolzano
Jezero Smeraldo
Karersee
Alpe!
Last edited:
StatusQuo
Active member
biker4life
Motorator
biker4life
Motorator
Mislim da je u Italiji kao i kod nas, u teoriji se nebi smijelo kao ni kod nas, znači nije kao u skandinavskim zemljama.
Sad dali netko to kontrolira, čisto sumnjam, međutim... šator i prijevoji, pa i usred ljeta nije neobično da po noći temperature idu u minuse... neznam koji je gušt... i koliko tih kamping rekvizita treba nositi sa sobom zbog niskih temperatura (osim šatora - madrac, vreću, kuhalo, doručak, itd.). Daleko od toga, nije mi strano kampirati, ali na takvoj moto turi neznam dali bih htio sve to voziti na motoru i još se lomiti u šatoru.
Fora su mi ovi planinari, pogotovo kad se vide slike di kampiraju, ali drugo je to - dosta njih danima spava po hotelima, i onda 1 noć prelome na nekom vrhu, pa nazad u hotel u topli krevet, topli obrok, wellness itd.
Bio je nekad moto susret na Stelviju, ali mislim da se to više ne održava, tražio sam bio pred par godina pa nisam mogao naći, ispravite me ako sam u krivu...
StatusQuo
Active member
Smještaj nam je odličan, dobra hrana, doručak, kava i ekipa koja radi. Di češ bolje. Danas će opet biti predivan dan koji smo odlučili provesti u prirodi i odmoriti od vožnje prije sutrašnjeg povratka kući. Idemo za tri vrha Lavareda, predivan park prirode smješten 40 minuta vožnje od Cortine i sat vremena od naše lokacije. Plan je odraditi kružni treking od 5-6 sati uz maksimalno uživanje.
Inače, ako vas zanima, ovo je ruta,
Tri vrha Lavareda
Plaćamo ulaz (cca 25€) i penjemo se 7km do početne točne na nekih 2.330m gdje se presvlačimo i krećemo. Kao pravi planinari, oblačimo tenisice, hoodicu, windstopericu, tajice i kratke hlače. Spremni za osvajanje svega što nam se ponudi na ruti. Gledamo okolo i shvaćam kako se Česi osjećaju na Paklenici. Na kraju nije bilo ništa strašno, odličan hike, dosta naporan na mjestima ali uspješno smo ga izvukli. Predivni pejzaži, hrana i kava u planinarskom domu na 2.500m je nešto što neću tako brzo zaboraviti.
Nakon fantastičnog dana na otvorenom, vraćamo se za Lozzo di Cadore u smještaj na večeru i uz koju pivu sumiramo dojmove dana i cijelog puta. Prije samog spavanja odlučujem malo protegnuti noge i prošetati gradićem. Do tog trenutak vrlo miran i tih gradić pretvara se u scene iz Vanishing pointa. Fiat Tipo, pun gas po zavojima, skreće prema našem smještaju, zavlači se u u mračnu uličicu i gasi auto. Nakon par sekundi stiže policija isto u punom gasu, ali prolaze ravno i odlaze dalje prema brdu i kako se udaljavaju, tako se sve ponovo smiruje, svijetla rotirka polako nestaju u daljini, a ovaj lik s početka priče, ponovo pali auto i kreće lagano u kontra smjeru...
Hm, Jimmy Walker anyone?
I kako se pitam kuda ćemo dalje, iduća misao koja mi proleti glavom - kako je stvarno brzo prošlo ovih 8 dana i da je uz minimalno planiranja ispao fenomenalan put gdje smo puno toga vidjeli, doživjeli, upoznali zanimljive persone i skupili priče koje ćemo prepričavati još dugo dugo.
Ulovili smo se da se još nismo ni vratili, a već imamo planove za dalje.... Tko zna, možda nam ovo postane "navika" koju ćemo prakticirati jednom godišnje u ovoj kombinaciji, dva japanca, dvoje Hrvata potpuno neopterećenih društvenim normama i otvorena granica je sve što nam treba. Kako je krenulo možda smo i već sada na nekom putu bez velikog plana i programa...
Okvirna ruta, ako vas zanima koji detalj oko same rute - slobodno pitajte...
Inače, ako vas zanima, ovo je ruta,
Tri vrha Lavareda
Plaćamo ulaz (cca 25€) i penjemo se 7km do početne točne na nekih 2.330m gdje se presvlačimo i krećemo. Kao pravi planinari, oblačimo tenisice, hoodicu, windstopericu, tajice i kratke hlače. Spremni za osvajanje svega što nam se ponudi na ruti. Gledamo okolo i shvaćam kako se Česi osjećaju na Paklenici. Na kraju nije bilo ništa strašno, odličan hike, dosta naporan na mjestima ali uspješno smo ga izvukli. Predivni pejzaži, hrana i kava u planinarskom domu na 2.500m je nešto što neću tako brzo zaboraviti.
Nakon fantastičnog dana na otvorenom, vraćamo se za Lozzo di Cadore u smještaj na večeru i uz koju pivu sumiramo dojmove dana i cijelog puta. Prije samog spavanja odlučujem malo protegnuti noge i prošetati gradićem. Do tog trenutak vrlo miran i tih gradić pretvara se u scene iz Vanishing pointa. Fiat Tipo, pun gas po zavojima, skreće prema našem smještaju, zavlači se u u mračnu uličicu i gasi auto. Nakon par sekundi stiže policija isto u punom gasu, ali prolaze ravno i odlaze dalje prema brdu i kako se udaljavaju, tako se sve ponovo smiruje, svijetla rotirka polako nestaju u daljini, a ovaj lik s početka priče, ponovo pali auto i kreće lagano u kontra smjeru...
Hm, Jimmy Walker anyone?
I kako se pitam kuda ćemo dalje, iduća misao koja mi proleti glavom - kako je stvarno brzo prošlo ovih 8 dana i da je uz minimalno planiranja ispao fenomenalan put gdje smo puno toga vidjeli, doživjeli, upoznali zanimljive persone i skupili priče koje ćemo prepričavati još dugo dugo.
Ulovili smo se da se još nismo ni vratili, a već imamo planove za dalje.... Tko zna, možda nam ovo postane "navika" koju ćemo prakticirati jednom godišnje u ovoj kombinaciji, dva japanca, dvoje Hrvata potpuno neopterećenih društvenim normama i otvorena granica je sve što nam treba. Kako je krenulo možda smo i već sada na nekom putu bez velikog plana i programa...
Okvirna ruta, ako vas zanima koji detalj oko same rute - slobodno pitajte...
StatusQuo
Active member
StatusQuo
Active member
