Nekada (kad sam imao više vremena) sam putovao po sistemu da bi put podijelio na dane i onda maltene svaku noć ili dvije mjenjao smještaj. Zadnjih nekoliko godina/putovanja sam putovao sistemom "teleportacije" do odredišta, iskreno spletom okolnosti odnosno zbog toga što sam bio relativno ograničen vremenom i obavezama, a destinacije su bile sve dalje, međutim ispostavilo se da to uopće nije loša ideja, pogotovo kad je većina toga što se želi vidjeti raspoređena unutar nekih normalnih dnevnih km od smještaja.
Što se Dolomita tiče, isplati se uzeti smještaj na nekoliko dana u istom mjestu, pa proći te neke prijevoje sa minimum prtljage. Ne jer se ne može sa prtljagom, nego jer je po tim cestama puno veći vozački gušt voziti motor bez kufera i/ili tereta.
Prvi put sam Dolomite preletio sa 3 kufera i tank torbom, na putu sa Grossa prema Stelviju. Zadnji put sam bio 3 noći u istom smještaju i guštao u prijevojima i tek onda nastavio dalje. Puno bolja solucija što se gušta u vožnji tiče, ali i što se tiče organizacije. Naime, sam check-in i check-out oduzimaju neko vrijeme a i postoji neka okvirna satnica kad bi to trebalo odraditi - samim time to stvara nekakvu "obavezu" tijekom vožnje, dok je solucija nekoliko noći u istom mjestu puno ležernija.
Realno, iako na tom području ima i nekoliko zanimljivih muzeja i mjesta, većina u Dolomite ide zbog faktora vožnje, te zbog pogleda koji se pružaju sa prijevoja. Dodatno, tu je i ta atmosfera, tj faktor što su prijevoji krcati motorima, te sve skupa ostavlja dojam da tamo svi voze motore i žive s motorima (iako su većina u biti stranci, kao i mi).
Mislim i da sama destinacija i tip putovanja diktiraju jednu od ove dvije opcije, a i doba godine. Kad se ide negdje u avanturu, turizam, nešto vidjeti, kad je područje koje se želi vidjeti veliko, kad je naglasak na nekakvim znamenitostima više nego na samom užitku vožnje, logično je prespavati i nastaviti dalje. Međutim, Dolomiti su realno mali prostor i nema potrebe za time. Druga situacija u kojoj mi se pokazalo dobro noćiti na istom mjestu više dana je kad se putuje u rano proljeće ili kasnu jesen, pa je i mogučnost kiše ili lošeg vremena puno veća. Također, u tom slučaju je dobro da je u blizini i nešto gdje se može ići i bez motora, ako je vrijeme zaista loše (da ne provedete dan u hotelskoj sobi ili apartmanu). Tako smo u Toscani bili smješteni u blizini nekog povijesnog gradića, a kako je prvi dan boravka bio totalni potop, otišli smo pješke vidjeti grad i znamenistosti (700 km kiše na putu do tamo dan ranije mi je bilo dovoljno).
Ne smatram se nekim iskusnim putnikom, međutim iskustvo mi je pokazalo šta mi na putovanju paše a što mi ne paše, i satim time iz toga sam si stvorio neke navike kojih se na putovanjima držim. Znam da ima i onih koji ujutro krenu iz hotela i bukiraju smještaj u toku dana, putem, kad vide do kuda će taj dan stići, ali ja nisam jedan od tih. Putovanje je fleksibilno do neke mjere, odnosno imam neki okvirni plan puta - u kojem su smještaji i dnevne kilometraže relativna konstanta, dok je ono što se zbiva u toku dana podložno kakvoj takvoj promjeni, zavisno o okolnostima.