Solo vikend - nekamo & nekamo extended
- Thread starter protector
- Start date
ja svaki drugi dan putujem iz Topolovca prema D.Selu na posao rutom: M.Celjaka - Tišina Kaptolska - Martinska ves - most - Lijevi Dubrovčak - Prečno - Oborovo itd već znas sve te rute :021:protector
Well-known member
Nije baš jednodnevna vožnja - više onako "poludnevna" - al je druženje bilo zanimljivo.
Dok je veliki bio na trpezi ...
... ja sam se družio s malim. Mali ima 200 ccm i 25 ponija. Rado se vrti. Bolje gume - serijske su neke indijske - i raspali. Za uvjerljivije zaustavljanje treba se malo pripomoći i zadnjom.
Mali je simpa ...
Negdje u ljeto, ili početkom jeseni, dolazi i njegov jači burazer - Duke 390. Bombončić.
8)
Dok je veliki bio na trpezi ...
... ja sam se družio s malim. Mali ima 200 ccm i 25 ponija. Rado se vrti. Bolje gume - serijske su neke indijske - i raspali. Za uvjerljivije zaustavljanje treba se malo pripomoći i zadnjom.
Mali je simpa ...
Negdje u ljeto, ili početkom jeseni, dolazi i njegov jači burazer - Duke 390. Bombončić.
8)
protector
Well-known member
Produženi proljetni vikend je pravo vrijeme da se obiđe dio Slavonije. No dobro, pravo vrijeme bi bilo i u šestom mjesecu kad dozori paradajz, ili još malo kasnije kad je sezona višanja i trešanja. Ili još kasnije kad je sezona grožđa, ili kad je vrijeme za frišku termički obrađenu mesinu. Sezona suhe mesine je stalno.
U proljeće je sve nekako mekše, bez ekstrema na bilo koju stranu. Jedino što leteće gamadi ima u izobilju pa svakih pola sata treba stat i obrisat vizir na kacigi. Da se bolje vidi. A za vidjeti ima svašta.
Što izdaleka ...
... a što izbliza ...
Pažljiviji promatrač, ako krene u detaljniji obilazak vrtova i terasa, mogao bi pronaći i ovo, vrlo netipično za Slavoniju. Nije baš da raste u bašči, al ih imade da rastu iz rashodovane buradi i prepolovljenih hidrofora.
U proljeće je sve nekako mekše, bez ekstrema na bilo koju stranu. Jedino što leteće gamadi ima u izobilju pa svakih pola sata treba stat i obrisat vizir na kacigi. Da se bolje vidi. A za vidjeti ima svašta.
Što izdaleka ...
... a što izbliza ...
Pažljiviji promatrač, ako krene u detaljniji obilazak vrtova i terasa, mogao bi pronaći i ovo, vrlo netipično za Slavoniju. Nije baš da raste u bašči, al ih imade da rastu iz rashodovane buradi i prepolovljenih hidrofora.
protector
Well-known member
Ovaj puta pažnju mi je više okupirala Slavonska Posavina, otprilike od ispod Nove Gradiške, preko Slavonskog Broda pa do sela oko Županje. Nekako sam se u toj priči zakvačio i za Bosut, tako da sam i uz njega napravio koji kilometar.
Sve je krenulo skretanjem na jug iz Starog Petrovog Sela, negdje oko sela Svinjar, koji se danas doduše drugačije zove - danas je to Davor. U Davoru se Vrbas ulijeva u Savu i ušće je prilično dobro vidljivo. U neka davnija vremena, Davor je bio i jedno od poznatijih savskih pristaništa.
Osim drugog imena drugi su i celebrityji, al to sad i nema veze. Dobar dio puta do Davora - kad se skrene sa glavne ceste - presvučen je onim crvenim asfaltom koji se jednostavno odbija predati zubu vremena. Kad se malo izbližeg pogleda, vidi se da u njegovom sastavu ima puno crvenkastog kamenja, što mu ukupno i daje nekakvu crvenu nijansu.
Iz Davora se mora nazad na ranije spomenutu glavnu cestu, nema ništa od vozikanja uz Savu, jedino što se komad puta može presjeći preko Štivice pa se iziđe na Vrbovu, malo prije Nove Kapele.
"Selo Siče i Magića Mala
Mila majko bil me tamo dala"
... znale su nekad selske seke pjevati u različitim prigodama. A čuje se i danas ponekad na repertoaru lokalnih KUD-ova.
Siče i Magić Mala su dva simpatična sela ispod Nove Kapele. Od Siča bi se lokalnim prtenjakom dalo izbiti i na savsku obalu, al bilo bi uputnije krenuti tamo austrijancem iz familije EXC, a ne SM.
Točno na mjestu gdje se cesta račva za Siče i Magić Malu, nalazi se i nekakva stara betonska pista. Moguće da se radi o aerodromčiću za potrebe poljoprivredne avijacije. Ne čini se da je vidio aviona u zadnje vrijeme, pa sve ima lagani "pobesneo maks" ugođaj.
Sve je krenulo skretanjem na jug iz Starog Petrovog Sela, negdje oko sela Svinjar, koji se danas doduše drugačije zove - danas je to Davor. U Davoru se Vrbas ulijeva u Savu i ušće je prilično dobro vidljivo. U neka davnija vremena, Davor je bio i jedno od poznatijih savskih pristaništa.
Osim drugog imena drugi su i celebrityji, al to sad i nema veze. Dobar dio puta do Davora - kad se skrene sa glavne ceste - presvučen je onim crvenim asfaltom koji se jednostavno odbija predati zubu vremena. Kad se malo izbližeg pogleda, vidi se da u njegovom sastavu ima puno crvenkastog kamenja, što mu ukupno i daje nekakvu crvenu nijansu.
Iz Davora se mora nazad na ranije spomenutu glavnu cestu, nema ništa od vozikanja uz Savu, jedino što se komad puta može presjeći preko Štivice pa se iziđe na Vrbovu, malo prije Nove Kapele.
"Selo Siče i Magića Mala
Mila majko bil me tamo dala"
... znale su nekad selske seke pjevati u različitim prigodama. A čuje se i danas ponekad na repertoaru lokalnih KUD-ova.
Siče i Magić Mala su dva simpatična sela ispod Nove Kapele. Od Siča bi se lokalnim prtenjakom dalo izbiti i na savsku obalu, al bilo bi uputnije krenuti tamo austrijancem iz familije EXC, a ne SM.
Točno na mjestu gdje se cesta račva za Siče i Magić Malu, nalazi se i nekakva stara betonska pista. Moguće da se radi o aerodromčiću za potrebe poljoprivredne avijacije. Ne čini se da je vidio aviona u zadnje vrijeme, pa sve ima lagani "pobesneo maks" ugođaj.
protector
Well-known member
Opet je potrebno vratiti se na glavnu cestu, proći Lužane, a onda odmah poslje orljavskog mosta skrenuti desno kako bi se došlo u Slavonski Kobaš, mjesto gdje se Orljava ulijeva u Savu. Samo ušće nije direktno vidljivo sa ceste, taman je između ceste i ušća nekakva gusta šikaretina.
Iz Slavonskog Kobaša može se vratiti na glavnu cestu i sa malo istočnije strane, pa se izađe u Oriovcu. Eh sad, kad sam već u Oriovcu, ne treba se žuriti dalje na istok. Moguće je vratiti se tek kilometar-dva nazad i skrenuti u brda Vinogradskom cestom. Narafski, cesta se ne zove slučajno "Vinogradska". Na tim južnim obroncima Dilja nalaze se Zdjelarevićevi vinogradi.
Ako se nakon vinograda produži još u brdo, pa se i pređe preko brda, dođe se u selo Lovčić. Šteta propustit i selo i cestu koja do njega vodi preko brda.
A šteta bi bilo propustit i krasan pogled sa obronaka Dilja na jug, prema ribnjacima Jelas i Jasinje. Za bolji pogled treba se malo prošuljat makadamom i zaći među vinograde. Ništa što bi austrijancu smetalo ... dapače.
Moram napomenuti da sam dan ranije bio u još jednim vinogradima ... prije ulaza u Kutjevo skrenuti lijevo, pa na drugom-trećem ćošku desno. Sela se zovu Venje, Mitrovac i Hrnjevac. Štovateljima vina ne treba dalje objašnjavati.
Iz Slavonskog Kobaša može se vratiti na glavnu cestu i sa malo istočnije strane, pa se izađe u Oriovcu. Eh sad, kad sam već u Oriovcu, ne treba se žuriti dalje na istok. Moguće je vratiti se tek kilometar-dva nazad i skrenuti u brda Vinogradskom cestom. Narafski, cesta se ne zove slučajno "Vinogradska". Na tim južnim obroncima Dilja nalaze se Zdjelarevićevi vinogradi.
Ako se nakon vinograda produži još u brdo, pa se i pređe preko brda, dođe se u selo Lovčić. Šteta propustit i selo i cestu koja do njega vodi preko brda.
A šteta bi bilo propustit i krasan pogled sa obronaka Dilja na jug, prema ribnjacima Jelas i Jasinje. Za bolji pogled treba se malo prošuljat makadamom i zaći među vinograde. Ništa što bi austrijancu smetalo ... dapače.
Moram napomenuti da sam dan ranije bio u još jednim vinogradima ... prije ulaza u Kutjevo skrenuti lijevo, pa na drugom-trećem ćošku desno. Sela se zovu Venje, Mitrovac i Hrnjevac. Štovateljima vina ne treba dalje objašnjavati.
protector
Well-known member
OK, nazad na Posavinu. Sa Dilja nazad na glavnu cestu, tek do Brodskog Stupnika. Desno preko pruge pa dugačkim pravcem preko nadvožnjaka i kroz Jasinjske ribnjake, i kroz Bebrinu i kroz Banovce. Onda malo lakšim tempom, tek da se ne propusti jedno križanje koje je lako previdjeti. Naravno da nema nikakvog putokaza ... a bilo ga je još do prošle godine, al kao da i nije, koliki je bio velik i vidljiv. Dakle, prije sela Šumeće je križanje gdje se može skrenuti desno i prilično ravnim putem uleti se u selo Dubočac. Selo je na samoj obali, gdje Sava radi veliki luk.
Istim putem i nazad, kroz Šumeće i Zbjeg, dođe se konačno na savski nasip. Vozeći se nasipom - asfalt je vrlo pristojan - nije moguće ne vidjeti dokle je još donedavno bila razina vode.
Nakon samo kilometar-dva prođe se i uz ostatke nekadašnjeg poznatog kupališta "Migalovci". Sve propada finim tempom, baš kao i onaj bager pred ulazom. Mislim da je problem u neraščišćenim vlasničkim odnosima, al nema veze ...
Četiri do pet kilometara dalje, usput izranjaju neka od karakterističnih obilježja jednog lijepog grada na Savi.
Nisam se zadržavao, tek đir kroz grad, lagani prolazak uz Harley Bar i tjeraj dalje na istok. Što bliže Savi, to bolje.
Trebalo je pronaći Gornju Vrbu - pronašlo se, lakše nego sam očekivao - onda proći kroz Ruščicu, nekako kroz Trnjanske Kute, i onda Oprisavci. Dalje je bilo jednostavno - uglavnom nije bilo labirint situacija - samo piči ravno. Zanima me koliko ima ovih Prnjavora ... gdje god se okrenem, izleti Prnjavor. Na jednoga sam nabasao čak i u Rumunjskoj ... tam se zove lokalnim imenom Parneuara. Ili tak nekak.
Istim putem i nazad, kroz Šumeće i Zbjeg, dođe se konačno na savski nasip. Vozeći se nasipom - asfalt je vrlo pristojan - nije moguće ne vidjeti dokle je još donedavno bila razina vode.
Nakon samo kilometar-dva prođe se i uz ostatke nekadašnjeg poznatog kupališta "Migalovci". Sve propada finim tempom, baš kao i onaj bager pred ulazom. Mislim da je problem u neraščišćenim vlasničkim odnosima, al nema veze ...
Četiri do pet kilometara dalje, usput izranjaju neka od karakterističnih obilježja jednog lijepog grada na Savi.
Nisam se zadržavao, tek đir kroz grad, lagani prolazak uz Harley Bar i tjeraj dalje na istok. Što bliže Savi, to bolje.
Trebalo je pronaći Gornju Vrbu - pronašlo se, lakše nego sam očekivao - onda proći kroz Ruščicu, nekako kroz Trnjanske Kute, i onda Oprisavci. Dalje je bilo jednostavno - uglavnom nije bilo labirint situacija - samo piči ravno. Zanima me koliko ima ovih Prnjavora ... gdje god se okrenem, izleti Prnjavor. Na jednoga sam nabasao čak i u Rumunjskoj ... tam se zove lokalnim imenom Parneuara. Ili tak nekak.
protector
Well-known member
Na izlazu iz Babine Grede - Matko Peić je imao nekih zanimljivih viđenja Babogređanki - već sam bio skrenuo desno prema Županji, al se ipak okrenuo prema Vinkovcima ... preko Županje bude povratak.
Tu negdje usput sam se zakvačio za Bosut. Ili šta već je ona voda koja od Babine Grede teče prema Cerni, a ima onaj fini novi asfalt sa strane. Taman za lagano kuliranje u sjeni šume s desne strane, pri laganih 80 kmh. Muy cool.
Još mi nije sasvim jasno šta je/gdje je tu Biđ a šta/gdje Berava. Ima neko ušće prije Cerne ... to bi dalje morao - po mojoj matematici - biti Bosut. Budem ponovio gradivo na terenu prvom prilikom.
Cerna je prekrasno mjesto, čista riječna idila. Kroz Andrijaševce i Rokovce Bosut me doveo i u Vinkovce.
Đir po gradu, lagano. Nekako sam se snašao po onim rotorima. Izlazim sa Tifona, prolazim pored nekog krasnog crvenog mostića, vozim opet uz Bosut. Al vidim da i sa druge strane Bosuta ima nekakva cesta - asfaltirana - i nekak mi se čini da je s druge strane zanimljivije.
Civilizirano se okrenem za 180 i doplahutam do crvenog mostića i hop na drugu stranu. Milina jedna ... sve polako uz Bosut, skroz do onog spojnog kanala i još malo dalje gdje je scenografija više kaubojsko-indijanska.
Tu negdje usput sam se zakvačio za Bosut. Ili šta već je ona voda koja od Babine Grede teče prema Cerni, a ima onaj fini novi asfalt sa strane. Taman za lagano kuliranje u sjeni šume s desne strane, pri laganih 80 kmh. Muy cool.
Još mi nije sasvim jasno šta je/gdje je tu Biđ a šta/gdje Berava. Ima neko ušće prije Cerne ... to bi dalje morao - po mojoj matematici - biti Bosut. Budem ponovio gradivo na terenu prvom prilikom.
Cerna je prekrasno mjesto, čista riječna idila. Kroz Andrijaševce i Rokovce Bosut me doveo i u Vinkovce.
Đir po gradu, lagano. Nekako sam se snašao po onim rotorima. Izlazim sa Tifona, prolazim pored nekog krasnog crvenog mostića, vozim opet uz Bosut. Al vidim da i sa druge strane Bosuta ima nekakva cesta - asfaltirana - i nekak mi se čini da je s druge strane zanimljivije.
Civilizirano se okrenem za 180 i doplahutam do crvenog mostića i hop na drugu stranu. Milina jedna ... sve polako uz Bosut, skroz do onog spojnog kanala i još malo dalje gdje je scenografija više kaubojsko-indijanska.
protector
Well-known member
Preko crvenog mostića nazad, kao idem sad za Županju. Aha ... kod putokaza za Privlaku normalno da sam morao skrenuti u šumetinu. Sve tako preko Privlake, Otoka, Nijemaca ... neznam koliko puta preko Bosuta (grbav je da boli glava) ...
... yebeš jarak bez kopriva ...
... konačno dođem i do mosta koji nije most preko Bosuta. Rijeka je Spačva, i taman tu blizu iza mosta ulijeva se u Bosut.
Odmah poslje mosta je Lipovac. Tu sam morao potrošiti 3,50 kn na autoban - do čvora Spačva. Od Lipovca nema nikakvog asfalta - dole prema Strošincima je 23 km makadama. Od čvora Spačva opet zaron u zelene tunele - a bilo ih je dosta ovdje na istoku ... zapravo skroz od Broda pa na istok ima ih dosta. Jedino što je asfalt na ovoj vrbanjskoj etapi u žalosnom stanju.
Iz Vrbanje desno u Bošnjake, konačno prošao kroz Županju, i preko Štitara - opet na Savi, ha - još jednom u Babinu Gredu. Ovaj puta iz Babine Grede na gornju cestu na Gundince, i u Velikoj Kopanici - propisno umoran i gladan - zajašio autoban i pravac SBK (Slavonski Bazni Kamp) na okrijepu.
8)
... yebeš jarak bez kopriva ...
... konačno dođem i do mosta koji nije most preko Bosuta. Rijeka je Spačva, i taman tu blizu iza mosta ulijeva se u Bosut.
Odmah poslje mosta je Lipovac. Tu sam morao potrošiti 3,50 kn na autoban - do čvora Spačva. Od Lipovca nema nikakvog asfalta - dole prema Strošincima je 23 km makadama. Od čvora Spačva opet zaron u zelene tunele - a bilo ih je dosta ovdje na istoku ... zapravo skroz od Broda pa na istok ima ih dosta. Jedino što je asfalt na ovoj vrbanjskoj etapi u žalosnom stanju.
Iz Vrbanje desno u Bošnjake, konačno prošao kroz Županju, i preko Štitara - opet na Savi, ha - još jednom u Babinu Gredu. Ovaj puta iz Babine Grede na gornju cestu na Gundince, i u Velikoj Kopanici - propisno umoran i gladan - zajašio autoban i pravac SBK (Slavonski Bazni Kamp) na okrijepu.
8)
