Da uz A3 nije bilo onoliko makova, i da tamo negdje iza Mirkovaca nije trebalo pričekati da prođe nekakav teretnjak, cijeli put do Tovarnika bio bi full isti kao i inače - ne pretjerano uzbudljiv. Što zapravo i nije loše, zavisi iz kojega se kuta gleda.
Zapravo, krenuo sam na frušku Goru ... ili preciznije
preko Fruške Gore. Prošle godine, vraćajući se iz đira oko Novog Sada, jednim dijelom sam je i provozao. Onako, malčice istočnijim dijelom ... hajmo reć od
Rakovačke vertikale, pa do
Iriške vertikale - ako cijelo brdo gledamo kao centralnu cestu zapad-istok, periodički ispresjecanu okomitim cestama sjever-jug.
Ruta je bila od Šida - gdje se obično posjeti mjenjačnica, preko Kukujevaca na Erdevik i Bingulu, i kroz Divoš pa na istok. Jedini je problemčić bio što sam nakon Divoša otišao skroz na drugu stranu do Dunava natočit goriva, jerbo nisam znao kakva je situacija sa pumpama uzduž Fruške Gore ... a baš i nije blistava. Ako ništa drugo, natičio gorivo, bacio pogled na Dunav i nazad na brdo.
Na brdu svašta - odmarališta, izletišta, hotel uz TV toranj sa potpisom USAF-a, livade i vidikovci ... bila nedjelja oko podne pa roštilji dime sa svih strana. I asfalt, u rasponu od loš do katastrofalno loš. Spust na istočnu stranu, prema Čortanovcima, u svom je prvom dijelu kao oranica. Nije ni kasnije baš blistav, al ajde ...