Svjedočanstva Jednog Vrijemena - Via Emilia
- Thread starter Riker
- Start date
Goldin
Member
Odličan putopis Riker, prošao sam prije par godina tim krajevima Miatom ali posjetio samo Lamborghini i Maranello Ferrari muzej, jer sam ženi obećao da je vodim u Toscanu, pa eto ovo nam je baš usput. Moram se prvom prilikom vratiti i posjetiti sve ostalo što sam propustio. :smiley:
Riker
Well-known member
Fala Goldin, jbt sad si me sjetio na ovu temu, a nisam sve slike stavio, pa evo sad kad sam već tu, slike za zadnji dan đir. Taj dan je u biti bila intevencija nebeskog oblika, jer ja sam u Italiju kad jesam jer je tada bio XX/F1 događaj u Imoli to je bio datum koji sam lovio, a sve onda poslije je bilo usput, ali se baš "potrefilo" to jest sam bio nagrađen kao pošten i častan čovjek da saznam da je baš tih dana skup u Campogalliano, u tvornici iz koje je izašao moj, bez premca i konkurencije najdraži auto, predmet klinačkih fantaziranja - EB110.
Priča o EB110 je vrlo emotivna i ne čudi me da sam kao mulac bacio oko baš na taj auto, sve to ima svoj razlog, to nije jedan od špekulantsko prevarantskih "superautomobila" nego jedna eto čudesna priča o usponu i padu i volji i podređenosti cilju ali to sad nije tema jer u toj štoriji o Romanu Artioliju i njegovom životnom djelu nema ni čevapa ni Stelvija ni klizanja/mješanja zadnje gume tako da to ćemo obradit jedan drugi, ili treći ako ne i četvrti put.
I sad da skratim priču jer kbk, saznao sam za ovaj događaj na najautističniji mogući način preko jednog opskurnog sajta kojeg pratim jako dugo. U zlatno vrijeme prije instagram šljama auto fotografe sam pratio preko njihovih privatnih sajtova, i ovo je jedan od tih sajtova. Neki lik iz Francuske, radio je za ono vrijeme bolesne (a i za današnje) fotke onako u prolazu, auta po Azurnoj obali, vrlo comfy. Na tom svoj sajtu je lik često pisao o EB110 a ja kao vječni cjenitelj tog auta sam to eto pratio.
Kad sam se vratio iz Imole, mislio sam proć do tvornice, da mogu reć "bio sam sa motorom ispred mjesta gdje je EB110 nastao" pa sam ošo na taj sajt možda ima neki info gdje je neka taraba koju mogu preskočit i kako to već mi radimo u ovim krajevima. Odem na sajt, vidim reklama za skup u Campogalliano, za tri dana. LOL molim? LOL!! Nikad nisam vidio EB110 dal je moguće da sad idem ga vidjet usred rodnog kraja. Pogledam info za meet, ne piše ništa previše, ali piše upad 50€, pošaljem 50€ auto klubu Tazio Nuvolari, dobijem potvrdu - hvala, jbg vidimo se stiže vam crna japanska mašina. Šta se tiče meeta, očekivao sam ajde doć će neki lokalni Giovanni sa EB110 pa eto, da konačno to vidim, i to je to. No na sreću bio sam poprilično u krivu.
Ispalo je čudo neviđeno, zamisli ja seljak sa Krka da upoznam Romana Artiolia i pitam ga bilo šta i on mi odgovara LOL, upoznao sam i Elisu, njegovu unuku, zbog kojeg se Lotus Elise tako zove (Romano je bio i vlasnik Lotusa tada), upoznao se i sa Benedijiem koji je nas 10ak koji smo ostali vodio po tvornici i po uredskim zgradama, naravno da autizam bude veći i taj fotograf iz Francuske, vlasnik sajta, je bio tamo, na kraju skužim da je on jbt to ništa nije bilo normalno taj dan baš čudo. Također prepoznah i upoznah tog dana izvjesnog Steffan Friska, to je lik koji je bio kod Jay Lenoa kad su pokazivali EB110, pa mi je on u razgovoru reko da sam baš dobar dan odabrao za prvi put naletit na EB110 jer je to bio - koliko on zna (a valjda zna, prodaje te aute) najveći EB110 meet uopće, još od Pariza kad su ga predstavili, u svoj rodni kraj ispod svojih proizvodnih traka došlo je 17 komada taj dan. Strava.
Eto toliko oprostite na ovoliko teksta majkemi neću više.
Jan, njegov EB110 je prošo pored mene ujutro kad sam došo na rampu, jedini je došao cestom na skup, iz Švice cestom se spustio kakav lajf jbt. Gospodin u sredini je Benedini - on je dizajnirao auto. Zapravo, prvi dizajn auta je napravio famozni Gandini, ali Artioli kad je to vidio reko je "kume ovo mi nije nešto", na šta se Gandini naljutio u smislu "kako se usuđuješ" i taj prvi dizajn EB110 je na kraju završio na Moroderovoj Cizeti, ugrubo. A Benedini je u biti arhitekt kampusa/tvornice koji je i za današnje pojmove high tech osmišljen, mogu mislit šta je to bilo onda to jest mogu jer su nam sve rekli ali ko će to sad tu prosipat pred ludim bajkerima koga briga...uglavnom, kad je završio tvornicu projektirat, dizajnirao je EB110 do kraja. LOL jbt. Momak desno je Enrico, sin od menađera pogona. To je njima bilo neko obiteljsko okupljanje u biti. Pitao sam ih kako to da je još tvornica čitava, pa mi je Benedini pokazao na njihovog mecenu, čovjeka koji je to sve kupio kad je bankrotirali pred xy godina, i nije dao da se proda, ni mjenja, nego držao ovako zamrznuto u vremenu, makar kažu da je pritisak od lokalne politike svake godine sve veći i moguće da će jednog dana tu neka Barilla ili ko zna šta niknut. Uglavnom sa njima sam malo otišao u top secret obilazak.
Damn...kalendar je preživio od zadnjeg dana rada do danas...
I to je to, hvala. Viva Italia.
Priča o EB110 je vrlo emotivna i ne čudi me da sam kao mulac bacio oko baš na taj auto, sve to ima svoj razlog, to nije jedan od špekulantsko prevarantskih "superautomobila" nego jedna eto čudesna priča o usponu i padu i volji i podređenosti cilju ali to sad nije tema jer u toj štoriji o Romanu Artioliju i njegovom životnom djelu nema ni čevapa ni Stelvija ni klizanja/mješanja zadnje gume tako da to ćemo obradit jedan drugi, ili treći ako ne i četvrti put.
I sad da skratim priču jer kbk, saznao sam za ovaj događaj na najautističniji mogući način preko jednog opskurnog sajta kojeg pratim jako dugo. U zlatno vrijeme prije instagram šljama auto fotografe sam pratio preko njihovih privatnih sajtova, i ovo je jedan od tih sajtova. Neki lik iz Francuske, radio je za ono vrijeme bolesne (a i za današnje) fotke onako u prolazu, auta po Azurnoj obali, vrlo comfy. Na tom svoj sajtu je lik često pisao o EB110 a ja kao vječni cjenitelj tog auta sam to eto pratio.
Kad sam se vratio iz Imole, mislio sam proć do tvornice, da mogu reć "bio sam sa motorom ispred mjesta gdje je EB110 nastao" pa sam ošo na taj sajt možda ima neki info gdje je neka taraba koju mogu preskočit i kako to već mi radimo u ovim krajevima. Odem na sajt, vidim reklama za skup u Campogalliano, za tri dana. LOL molim? LOL!! Nikad nisam vidio EB110 dal je moguće da sad idem ga vidjet usred rodnog kraja. Pogledam info za meet, ne piše ništa previše, ali piše upad 50€, pošaljem 50€ auto klubu Tazio Nuvolari, dobijem potvrdu - hvala, jbg vidimo se stiže vam crna japanska mašina. Šta se tiče meeta, očekivao sam ajde doć će neki lokalni Giovanni sa EB110 pa eto, da konačno to vidim, i to je to. No na sreću bio sam poprilično u krivu.
Ispalo je čudo neviđeno, zamisli ja seljak sa Krka da upoznam Romana Artiolia i pitam ga bilo šta i on mi odgovara LOL, upoznao sam i Elisu, njegovu unuku, zbog kojeg se Lotus Elise tako zove (Romano je bio i vlasnik Lotusa tada), upoznao se i sa Benedijiem koji je nas 10ak koji smo ostali vodio po tvornici i po uredskim zgradama, naravno da autizam bude veći i taj fotograf iz Francuske, vlasnik sajta, je bio tamo, na kraju skužim da je on jbt to ništa nije bilo normalno taj dan baš čudo. Također prepoznah i upoznah tog dana izvjesnog Steffan Friska, to je lik koji je bio kod Jay Lenoa kad su pokazivali EB110, pa mi je on u razgovoru reko da sam baš dobar dan odabrao za prvi put naletit na EB110 jer je to bio - koliko on zna (a valjda zna, prodaje te aute) najveći EB110 meet uopće, još od Pariza kad su ga predstavili, u svoj rodni kraj ispod svojih proizvodnih traka došlo je 17 komada taj dan. Strava.
Eto toliko oprostite na ovoliko teksta majkemi neću više.
Jan, njegov EB110 je prošo pored mene ujutro kad sam došo na rampu, jedini je došao cestom na skup, iz Švice cestom se spustio kakav lajf jbt. Gospodin u sredini je Benedini - on je dizajnirao auto. Zapravo, prvi dizajn auta je napravio famozni Gandini, ali Artioli kad je to vidio reko je "kume ovo mi nije nešto", na šta se Gandini naljutio u smislu "kako se usuđuješ" i taj prvi dizajn EB110 je na kraju završio na Moroderovoj Cizeti, ugrubo. A Benedini je u biti arhitekt kampusa/tvornice koji je i za današnje pojmove high tech osmišljen, mogu mislit šta je to bilo onda to jest mogu jer su nam sve rekli ali ko će to sad tu prosipat pred ludim bajkerima koga briga...uglavnom, kad je završio tvornicu projektirat, dizajnirao je EB110 do kraja. LOL jbt. Momak desno je Enrico, sin od menađera pogona. To je njima bilo neko obiteljsko okupljanje u biti. Pitao sam ih kako to da je još tvornica čitava, pa mi je Benedini pokazao na njihovog mecenu, čovjeka koji je to sve kupio kad je bankrotirali pred xy godina, i nije dao da se proda, ni mjenja, nego držao ovako zamrznuto u vremenu, makar kažu da je pritisak od lokalne politike svake godine sve veći i moguće da će jednog dana tu neka Barilla ili ko zna šta niknut. Uglavnom sa njima sam malo otišao u top secret obilazak.
Damn...kalendar je preživio od zadnjeg dana rada do danas...
I to je to, hvala. Viva Italia.
Riker
Well-known member
Ma rekli su da je bilo raznih intervencija krađa, neke su stvari nestale, pa je ta ekipa od bivših radnika kupila nadzorne kamere, znaju angažirat čuvare ali teško je takav prostor držat u top cuštand kad je napušteno.
Nisam stigo sve to slikat jer jebiga kad se nađeš u situaciji da te po tim prostorijama vodi Benedini i Achim Anscheidt nije ti to prčkanja po usranim fotoaparatima.
A jedan od razloga zašto još nisu im poklopili tvornicu i teren je zbog toga šta je pogon zamišljen na baš moderan način, to jest danas je to normalno ali 1990 nije bilo baš praksa da se auto slaže linearno, prva vrata na koja uđu dijelovi, zadnja vrata auto izađe gotov, sve je bilo podređeno tipski zbog tog auta i ništa zapravo od tih strojeva nema neku korist danas, niti tlocrt tvornice nije za koristit. Ništa od auta nije dopeljano iz nekog drugog izvora, sve su radili unutar pogona i sve na autu je nastalo na bianco papiru, od mašine do branika.
Editiram video o tome, kad koliko stignem, pa kad bude gotovo...
Nisam stigo sve to slikat jer jebiga kad se nađeš u situaciji da te po tim prostorijama vodi Benedini i Achim Anscheidt nije ti to prčkanja po usranim fotoaparatima.
A jedan od razloga zašto još nisu im poklopili tvornicu i teren je zbog toga šta je pogon zamišljen na baš moderan način, to jest danas je to normalno ali 1990 nije bilo baš praksa da se auto slaže linearno, prva vrata na koja uđu dijelovi, zadnja vrata auto izađe gotov, sve je bilo podređeno tipski zbog tog auta i ništa zapravo od tih strojeva nema neku korist danas, niti tlocrt tvornice nije za koristit. Ništa od auta nije dopeljano iz nekog drugog izvora, sve su radili unutar pogona i sve na autu je nastalo na bianco papiru, od mašine do branika.
Editiram video o tome, kad koliko stignem, pa kad bude gotovo...
biker4life
Motorator
Riker
Well-known member
Baxy je dobro primjetio nemam šta više za reći, ovo nije nikakav putopis, ovo je svjedočanstvo jednog vrijemena, i odista ne shvaćam čemu opaske o tome, pa pun je forum pršti od ludih bajkera, osnovnoškolski sastavi "ja sam sa motorom išao na vrh veeeelikog brda" su prisutni stalno, svi prijevoji pokriveni, iskustva sa kamerama i čavapima razmjenjena, nema potrebe sekirat oko ovakve statističke griješke.
Stelvio or bust!
Stelvio or bust!
Riker
Well-known member
Jbt zaboravio sam te fotke stavit, bio sam u Sant'Agati da, i u muzeju od sina Tonina u Argelatu. Taj je 50x bolji od službenog, Lambo traktori, Toninov powerboat, Miura, F1 mašine, autići iz privatne kolekcije svih vrsta, motori, ma sve, ogroman prostor, doslovno nigdje ljudi, vrh. Idem slike poredat, pa ću stavit. A šta se tiče Bugattija, iskreno bolje da je ovako da VAG ne dira ovaj pogon, neka ostane tužna uspomena ali nek bude autentična priča, Artioli je reko da je njegov cilj kad je upisao faks bio da jednog dana bude vlasnik Bugattija, i 40 godina je radio na tome i dočepao se. VAG Bugatti je druga priča, VAG ima para na štampanje i mogu radit šta god im računovodstvo dozvoli, auto može koštat u razvoju bilijardu eura i mogu se, ako požele, založit za auto koji ide 7362 km/h.
Artioli je radio "iz svog džepa", ulupo je sve šta je stekao u životu da dođe do te marke i sagradi tvornicu, napravio auto iz skice na bijelom papiru, pričao nam je koje su imali probleme sa sabotažama koje su ih koštale isporuka, na kraju su izgubili tempo i zalet, par otkazanih narudbži i presušene financije i morali su ključ u bravu. Današnji VAGatti vjerojatno gubi pare za svaki Chiron kog prodaju.
Artioli je radio "iz svog džepa", ulupo je sve šta je stekao u životu da dođe do te marke i sagradi tvornicu, napravio auto iz skice na bijelom papiru, pričao nam je koje su imali probleme sa sabotažama koje su ih koštale isporuka, na kraju su izgubili tempo i zalet, par otkazanih narudbži i presušene financije i morali su ključ u bravu. Današnji VAGatti vjerojatno gubi pare za svaki Chiron kog prodaju.