Ubuntu...male priče s juga Majke Afrike
- Thread starter picoda
- Start date
mate
Administrator
Montalbano said:picoda,
tvoji putopisi su kao neki dobar film...sad kad znam da dolazi novi , osjecam se kao kad dugo cekam da dodje u kina neki novi film koji me jako zanima i onda vec uzivam samo i u tom iscekivanju prije nego sto ga pogledam jer i kad ga pogledam znam da cu jos neko vrijeme (nekada jako dugo) razmisljati o njemu.
Sad sam trenutno kupio ulaznice i sjeo i gledam najave...
ajmo film majstore
Ak si ti kao u kinu onda ja kao prodajem te karte. A nisi ih platio.
Nego, nema nam tovara, da ga nisu izili crmci? :jesus:
Kako vam se čini ovaj vid najave putopisa: http://www.motori.hr/
doktor dare
Active member
picoda
Well-known member
Vidite da u Trogiru imamo veliku teroristicku celiju...mi se ovde borimo, a vama je do putopisa i zajebancije. Ko zna koliko spavaca mi je u susjedstvu.
Prvo...fala na pracenju, kad vidim koliko vas ima lakse mi je ovo slagat. Drugo...u Africi kazu...Strpljenje je umjetnost nadanja. :afro:
I sam bi volio da mogu to sve nabacit za dva dana i bit miran...al ne ide to tako. Preko dana nemam vremena, evo danas me recimo dosla privest policija na sud...sto je jako dobro jer tako stedis na gorivu. Na kraju sam otisao sam jer iz principa ne volim nista radit na racun poreznih obveznika. Inace je to krasna praksa. Prekrsaj je reda velicine 300 kuna. Blago onima sta ih dovlace na sud za milijunske iznose. Jeste mozda za casu sampanjca gospodine? Pivo?
Navecer pokusavam nesto slozit. Uglavnom, tekst mi nikad nije problem al me ostalo...da izvinete...izjebe. Volio bi nabacit i neke filmove jer ih imam al me to nikako ne ide. Ne znam s filmovima. Polako cemo, duga je zima...
Malo se kuzim u produkciju al mislim da bi nekako trebao bit zubicem ugradjen u kartu. Moze i u klik, nije problem.
Kakve crne najave, nisu ovo "Saputanja na jastuku..." nase knjizevnice Nives Celzijus vec forumski interaktivni poluputopis s manjkom interpunkcijskih znakova...
Prvo...fala na pracenju, kad vidim koliko vas ima lakse mi je ovo slagat. Drugo...u Africi kazu...Strpljenje je umjetnost nadanja.
:afro:I sam bi volio da mogu to sve nabacit za dva dana i bit miran...al ne ide to tako. Preko dana nemam vremena, evo danas me recimo dosla privest policija na sud...sto je jako dobro jer tako stedis na gorivu. Na kraju sam otisao sam jer iz principa ne volim nista radit na racun poreznih obveznika. Inace je to krasna praksa. Prekrsaj je reda velicine 300 kuna. Blago onima sta ih dovlace na sud za milijunske iznose. Jeste mozda za casu sampanjca gospodine? Pivo?
Navecer pokusavam nesto slozit. Uglavnom, tekst mi nikad nije problem al me ostalo...da izvinete...izjebe. Volio bi nabacit i neke filmove jer ih imam al me to nikako ne ide. Ne znam s filmovima. Polako cemo, duga je zima...
mate said:Ak si ti kao u kinu onda ja kao prodajem te karte. A nisi ih platio.
Nego, nema nam tovara, da ga nisu izili crmci? :jesus:
Kako vam se čini ovaj vid najave putopisa: http://www.motori.hr/
Malo se kuzim u produkciju al mislim da bi nekako trebao bit zubicem ugradjen u kartu. Moze i u klik, nije problem.
Kakve crne najave, nisu ovo "Saputanja na jastuku..." nase knjizevnice Nives Celzijus vec forumski interaktivni poluputopis s manjkom interpunkcijskih znakova...
makazica
Guest
picoda
Well-known member
South African Enduro
U ovim kratkim pricama s juga svijeta svatko ce pronaci nesto za sebe. Ima toga dovoljno. U mojoj narednoj prici...nesto za sebe naci ce prljava ekipa...
Ej Antonio, kako si!...simpatican glasic i prepoznatljiv hrvatski dopire s parkinga Tambo aerodroma. Idemo brze, kasnimo na utrku...vice nas Afrikanac i nakon brzinskog zagrljaja polupospanog me gurne skupa s koferima u auto. Ulazimo zestoko u pulsirajuci promet africkog velegrada.
Trebali smo ovamo zajedno ali je zbog ocevog zdravlja Ivan morao doci mjesec dana ranije. Sada je, na srecu, sve u redu. Tvrda je ta loza iz Grabovca, nema tu smrti bez sjekire.
Joburg...krecemo...
Joburg Jam
Vec smo na utrci. Pokupili smo naseg prijatelja Dirka, visegodisnjeg Juznoafrickog moto prvaka i bivseg motoGP trkaca. Dirk je u moto svijetu cijeli svoj zivot i malo je onih koji ga ne poznaju. Tu je i njegov desetogodisnji sin Troy, moj hard enduro partner na sljedecih nekoliko voznji.
Stari motokros i enduro motori svih vrsta i dezena, vecinom u odlicnom stanju, dizu blato u zrak na nekad najpoznatijoj stazi u Joburgu. Otvorena je nakon mnogo godina samo za ovu priliku. Svi su tu, svi koji nesto znace u enduro i motokros svijetu Juzne Afrike.
Tu je i Darryl Curtis, uz Alfi Coxa, njihova najveca legenda. Covjek koji je u enduru osvojio sve sto se ovdje osvojiti moze. Dok ovo pisem Darryl vozi Dakar...navijamo i nadamo se dobrom plasmanu. Darryl je ljudina. Ivan i on znaju se godinama, vozili su se dosta zajedno dok je ovaj bio mlad i zelen. I sporiji od naseg Afrikanosa.
Slusaj mali, sad kad dodjes na taj Dakar drzi ruke ovako...
Dirk, daj mi broj telefona ako sta zapne u Juznoj Americi...
I dvije tri slike iz Darrylove šupe, cisto da se stekne dojam...
Enduro je u Juznoj Africi zakon. Ok, ok...enduro je zakon uopce ali je ovdje bas ono zakon. Ovdje se ljudi voze od malih nogu, a imaju terene kakvih je malo na svijetu. Ivan mi godinama govori kako me mora dovesti na kultnu hard enduro poziciju. Popularni De Wildt. Nakon sto su ga doveli tamo jedan od najboljih enduro vozaca danasnjice kaze kako nije vjerovao da postoji enduro raj i pakao u jednom. Imat cu priliku kroz neko vrijeme opipati De Wildt. Doslovno. Veselim se tome.
Moj prvi dan u Africi i odmah voznja. Ceka me Dirkov motor dok Ivan vadi svoju pilu iz 94. Voli on tu hondu vise od svih svojih motora. Mnogo su pehara zajedno nabacali u kartonske kutije. Mali Troy pici na 80 kubicnoj hondici. Pravac rudnici zlata...Maraisburg, jedan od popularnih hard enduro poligona...prakticki u centru Joburga.
Pjescani usponi, isusena korita malih rijeka, vododerine. Za mene, naviklog na kamen, idealan trening...
Slusaj vamo...
Na satu uspona...
Ucitelj u elementu...
Bilo mi je jako neobicno prvih pola sata. Mislio sam kako s motorom nesto nije u redu. Imam isti motor kuci ali ovaj tu ne ide kako treba. Sve mi je postalo jasno onog trena kad sam se sjetio kako Joburg lezi na 1800 metara. Nema tu pomoci.
Na Maraisburg smo se vratili jos jednom par tjedana docnije...bilo je papreno...
Ivan kaze kako su dani provedeni na padinama ovih rudnika bili njegov najveci trening. Voznja po rudnicima bila je zabranjena ali se ekipa snalazila na razne nacine. Mislim da ni sada nema sluzbene dozvole ali je prag enduro tolerancije visoko postavljen. Sve dok ne naletis na nevidljivu zicu. Ili metak.
U dva mjeseca mog druzenja s njegovim prijateljima doznao sam interesantne stvari. Nisam znao sve detalje jer moj Afro malo prica o tome.
Svoju najbolju utrku odvozio je 2001 godine u dobi od nesto sitno preko cetrdeset godina. Bio je to njegov prvi pokusaj izlaska na jednu od najpoznatijih hard enduro utrka na svijetu: Roof of Africa. "The Mother of hard enduro", kao je zovu lokalci. Nakon sto mu se u voznji raspala pjena, koju koriste umjesto zracnice, Ivan je bez rezervne gume i mogucnosti izmjene skoro odustao od utrke. Ipak su mu dopustili da sutradan starta...ali kao posljednji. Kaze da je vozio kao nikad u zivotu i s posljednjeg se probio na trece mjesto u svojoj klasi. Gumu mu je dao i pomagao u montazi sam Alfi Cox, deveterostruki pobjednik Roofa. To dovoljno govori o samom Alfiju i velicini kojom ga drze u svojoj zemlji.
Godinu poslije, 2002, nas africki Hrvat dosao je do prvog mjesta u svojoj klasi na istoj utrci. Iako i sam kaze kako nije vozio ni priblizno dobro kao godinu prije, rezultat je to kojim se malo tko moze pohvaliti. Pehari su mu i tako nabacani negdje u jednom od kontejnera, dok sam u zahodu nasao ovaj casopis iz 2002. Zbog svega toga ovo i pisem...
Jako je zanimljiva enduro scena ove zemlje. Nebrojeno puta veca od nase. Puno voznji, utrka, dogadjanja. Ako izuzmemo crno stanovnistvo koje taj hobi ne zanima...ovdje prvenstveno mislim na one medju njima koji si ga mogu priustiti, a njih je sve vise i vise...ostaje populacija od 4,5 milje. To su zapravo i nase brojke. Naravno, jedna stvar koja te brojke razlikuje financijska je strana price. Mnogi si ovdje mogu imati ovakav hobi. Samo to nije presudno. Zasto bas enduro? Jednostavno postoji dovoljno duga tradicija terenske voznje. Toliko skola terenske voznje, kampovi, vikend tecajevi. Kad kazem enduro, mislim na sve podvrste tog sporta. Mali, srednji, veliki terenski motori. Svejedno, ovdje svi sve voze. Sasvim je normalno da vozac harleya ima hard enduro u garazi. Drugi je to svijet.
Interesantne su price koje smo culi od njihovih trkaca. Recimo Darryl i njegov kolega Riaan pripremali su se za Dakar na rally utrkama u Maroku i na jugu Francuske. Ostatak priprema odradjuju doma, dok momci s vrha poretka imaju kuce u Maroku i na jugu Spanjolske te prakticki treniraju non stop. Njih dvojica ove godine imaju takozvani "factory package"sto ukljucuje mehanicara, motore, kamp prikolicu i jos neke ludosti ali bi sponzori trebali platiti za svakog dodatnih 10000 eura kako bi imali pristup kompletnom tvornickom set up-u ovjesa. Sto je ludost. Darryl kaze kako ga nije ni briga jer ne osjeca te nijanse u ovjesu koje ovi naplacuju u zlatu. I ovako sve to kosta previse. Cak i za nekog iz prve lige, unatoc svim sponzorima kojih u njihovom slucaju ne manjka. Recimo paket za nekog iz familije, uz kompletan pregled utrke, kosta dodatnih 10000 eura.
Darryl se vratio iz Europe tocno tri dana prije najludje africke utrke, prije Roof-a. Posto je ovo njegov dvadeseti nastup na utrci smatrao je kako ne bi trebao imati vecih problema. Previse je iskustva iza njega. Medjutim, od nervoze je jedva nastupio. Fokusirao se na Dakar i potpuno zapostavio Roof. Bez zadnje kocnice, uz veliku nervozu, ostanak bez goriva i probleme s motorom, Darryl je utku zavrsio cetvrti. Lako mu je kad zna...
Toliko o enduro sceni ove cudnovate zemlje. Mozda cu jos malo nabacit kad na red dodje De Wildt. Mark, Ivanov prijatelj, direktor u ktm-u SA nudi sebe i tri motora po izboru iz palete 2013. Nije red odbit covjeka...
Sta reci za kraj..osim dobro znane cinjenice:
Enduro je zakon!
Slijedi nastavak...Mpumalanga - Eastern Transvaal...
U ovim kratkim pricama s juga svijeta svatko ce pronaci nesto za sebe. Ima toga dovoljno. U mojoj narednoj prici...nesto za sebe naci ce prljava ekipa...
Ej Antonio, kako si!...simpatican glasic i prepoznatljiv hrvatski dopire s parkinga Tambo aerodroma. Idemo brze, kasnimo na utrku...vice nas Afrikanac i nakon brzinskog zagrljaja polupospanog me gurne skupa s koferima u auto. Ulazimo zestoko u pulsirajuci promet africkog velegrada.
Trebali smo ovamo zajedno ali je zbog ocevog zdravlja Ivan morao doci mjesec dana ranije. Sada je, na srecu, sve u redu. Tvrda je ta loza iz Grabovca, nema tu smrti bez sjekire.
Joburg...krecemo...
Joburg Jam
Vec smo na utrci. Pokupili smo naseg prijatelja Dirka, visegodisnjeg Juznoafrickog moto prvaka i bivseg motoGP trkaca. Dirk je u moto svijetu cijeli svoj zivot i malo je onih koji ga ne poznaju. Tu je i njegov desetogodisnji sin Troy, moj hard enduro partner na sljedecih nekoliko voznji.
Stari motokros i enduro motori svih vrsta i dezena, vecinom u odlicnom stanju, dizu blato u zrak na nekad najpoznatijoj stazi u Joburgu. Otvorena je nakon mnogo godina samo za ovu priliku. Svi su tu, svi koji nesto znace u enduro i motokros svijetu Juzne Afrike.
Tu je i Darryl Curtis, uz Alfi Coxa, njihova najveca legenda. Covjek koji je u enduru osvojio sve sto se ovdje osvojiti moze. Dok ovo pisem Darryl vozi Dakar...navijamo i nadamo se dobrom plasmanu. Darryl je ljudina. Ivan i on znaju se godinama, vozili su se dosta zajedno dok je ovaj bio mlad i zelen. I sporiji od naseg Afrikanosa.
Slusaj mali, sad kad dodjes na taj Dakar drzi ruke ovako...
Dirk, daj mi broj telefona ako sta zapne u Juznoj Americi...
I dvije tri slike iz Darrylove šupe, cisto da se stekne dojam...
Enduro je u Juznoj Africi zakon. Ok, ok...enduro je zakon uopce ali je ovdje bas ono zakon. Ovdje se ljudi voze od malih nogu, a imaju terene kakvih je malo na svijetu. Ivan mi godinama govori kako me mora dovesti na kultnu hard enduro poziciju. Popularni De Wildt. Nakon sto su ga doveli tamo jedan od najboljih enduro vozaca danasnjice kaze kako nije vjerovao da postoji enduro raj i pakao u jednom. Imat cu priliku kroz neko vrijeme opipati De Wildt. Doslovno. Veselim se tome.
Moj prvi dan u Africi i odmah voznja. Ceka me Dirkov motor dok Ivan vadi svoju pilu iz 94. Voli on tu hondu vise od svih svojih motora. Mnogo su pehara zajedno nabacali u kartonske kutije. Mali Troy pici na 80 kubicnoj hondici. Pravac rudnici zlata...Maraisburg, jedan od popularnih hard enduro poligona...prakticki u centru Joburga.
Pjescani usponi, isusena korita malih rijeka, vododerine. Za mene, naviklog na kamen, idealan trening...
Slusaj vamo...
Na satu uspona...
Ucitelj u elementu...
Bilo mi je jako neobicno prvih pola sata. Mislio sam kako s motorom nesto nije u redu. Imam isti motor kuci ali ovaj tu ne ide kako treba. Sve mi je postalo jasno onog trena kad sam se sjetio kako Joburg lezi na 1800 metara. Nema tu pomoci.
Na Maraisburg smo se vratili jos jednom par tjedana docnije...bilo je papreno...
Ivan kaze kako su dani provedeni na padinama ovih rudnika bili njegov najveci trening. Voznja po rudnicima bila je zabranjena ali se ekipa snalazila na razne nacine. Mislim da ni sada nema sluzbene dozvole ali je prag enduro tolerancije visoko postavljen. Sve dok ne naletis na nevidljivu zicu. Ili metak.
U dva mjeseca mog druzenja s njegovim prijateljima doznao sam interesantne stvari. Nisam znao sve detalje jer moj Afro malo prica o tome.
Svoju najbolju utrku odvozio je 2001 godine u dobi od nesto sitno preko cetrdeset godina. Bio je to njegov prvi pokusaj izlaska na jednu od najpoznatijih hard enduro utrka na svijetu: Roof of Africa. "The Mother of hard enduro", kao je zovu lokalci. Nakon sto mu se u voznji raspala pjena, koju koriste umjesto zracnice, Ivan je bez rezervne gume i mogucnosti izmjene skoro odustao od utrke. Ipak su mu dopustili da sutradan starta...ali kao posljednji. Kaze da je vozio kao nikad u zivotu i s posljednjeg se probio na trece mjesto u svojoj klasi. Gumu mu je dao i pomagao u montazi sam Alfi Cox, deveterostruki pobjednik Roofa. To dovoljno govori o samom Alfiju i velicini kojom ga drze u svojoj zemlji.
Godinu poslije, 2002, nas africki Hrvat dosao je do prvog mjesta u svojoj klasi na istoj utrci. Iako i sam kaze kako nije vozio ni priblizno dobro kao godinu prije, rezultat je to kojim se malo tko moze pohvaliti. Pehari su mu i tako nabacani negdje u jednom od kontejnera, dok sam u zahodu nasao ovaj casopis iz 2002. Zbog svega toga ovo i pisem...
Jako je zanimljiva enduro scena ove zemlje. Nebrojeno puta veca od nase. Puno voznji, utrka, dogadjanja. Ako izuzmemo crno stanovnistvo koje taj hobi ne zanima...ovdje prvenstveno mislim na one medju njima koji si ga mogu priustiti, a njih je sve vise i vise...ostaje populacija od 4,5 milje. To su zapravo i nase brojke. Naravno, jedna stvar koja te brojke razlikuje financijska je strana price. Mnogi si ovdje mogu imati ovakav hobi. Samo to nije presudno. Zasto bas enduro? Jednostavno postoji dovoljno duga tradicija terenske voznje. Toliko skola terenske voznje, kampovi, vikend tecajevi. Kad kazem enduro, mislim na sve podvrste tog sporta. Mali, srednji, veliki terenski motori. Svejedno, ovdje svi sve voze. Sasvim je normalno da vozac harleya ima hard enduro u garazi. Drugi je to svijet.
Interesantne su price koje smo culi od njihovih trkaca. Recimo Darryl i njegov kolega Riaan pripremali su se za Dakar na rally utrkama u Maroku i na jugu Francuske. Ostatak priprema odradjuju doma, dok momci s vrha poretka imaju kuce u Maroku i na jugu Spanjolske te prakticki treniraju non stop. Njih dvojica ove godine imaju takozvani "factory package"sto ukljucuje mehanicara, motore, kamp prikolicu i jos neke ludosti ali bi sponzori trebali platiti za svakog dodatnih 10000 eura kako bi imali pristup kompletnom tvornickom set up-u ovjesa. Sto je ludost. Darryl kaze kako ga nije ni briga jer ne osjeca te nijanse u ovjesu koje ovi naplacuju u zlatu. I ovako sve to kosta previse. Cak i za nekog iz prve lige, unatoc svim sponzorima kojih u njihovom slucaju ne manjka. Recimo paket za nekog iz familije, uz kompletan pregled utrke, kosta dodatnih 10000 eura.
Darryl se vratio iz Europe tocno tri dana prije najludje africke utrke, prije Roof-a. Posto je ovo njegov dvadeseti nastup na utrci smatrao je kako ne bi trebao imati vecih problema. Previse je iskustva iza njega. Medjutim, od nervoze je jedva nastupio. Fokusirao se na Dakar i potpuno zapostavio Roof. Bez zadnje kocnice, uz veliku nervozu, ostanak bez goriva i probleme s motorom, Darryl je utku zavrsio cetvrti. Lako mu je kad zna...
Toliko o enduro sceni ove cudnovate zemlje. Mozda cu jos malo nabacit kad na red dodje De Wildt. Mark, Ivanov prijatelj, direktor u ktm-u SA nudi sebe i tri motora po izboru iz palete 2013. Nije red odbit covjeka...
Sta reci za kraj..osim dobro znane cinjenice:
Enduro je zakon!
Slijedi nastavak...Mpumalanga - Eastern Transvaal...
