Velika Svjetska Putovanja
- Thread starter Riker
- Start date
Riker
Well-known member
Dragi dnevniče,
Danas je bilo malo zimije od neki dan, UD8A je bila dobra do Senja ali od Senja su one zavjetrine u sjeni predstavljale veliku opasnost, veliki manjak gripa zbog vječnih sjena, a sjene ne valjaju, ni na cesti, ni vlade u sjeni, jednostavno ne valja, pa sam morao usporiti, šta me jako pogodilo, jer živim za oktane, brzinu i miris spaljenih guma, jer najbrže vozim od svih al ne iz dokazivanja nego iz znanja koje posjedujem kao vitez ceste, kao mladi princ okuke i ravnine. Osujećen od loših uvjeta na podlozi, otišo sam ohladit glavu na planinu.
Jel ovo neki šmuc na fotki, neka fleka - pita se gledatelj. Da je, odgovaram ja.
Jednog dana će sve ovo biti moje...
I kad sam se nagledao prirodnih ljepota, posvetio sam se slikanju mehanizacije.
Toliko za danas, a sutra, ko zna šta nosi sutra.
Danas je bilo malo zimije od neki dan, UD8A je bila dobra do Senja ali od Senja su one zavjetrine u sjeni predstavljale veliku opasnost, veliki manjak gripa zbog vječnih sjena, a sjene ne valjaju, ni na cesti, ni vlade u sjeni, jednostavno ne valja, pa sam morao usporiti, šta me jako pogodilo, jer živim za oktane, brzinu i miris spaljenih guma, jer najbrže vozim od svih al ne iz dokazivanja nego iz znanja koje posjedujem kao vitez ceste, kao mladi princ okuke i ravnine. Osujećen od loših uvjeta na podlozi, otišo sam ohladit glavu na planinu.
Jel ovo neki šmuc na fotki, neka fleka - pita se gledatelj. Da je, odgovaram ja.
Jednog dana će sve ovo biti moje...
I kad sam se nagledao prirodnih ljepota, posvetio sam se slikanju mehanizacije.
Toliko za danas, a sutra, ko zna šta nosi sutra.
Easy rider
Member
Riker
Well-known member
Ma to je bezveze, od tračnih drama može samo Agata Kristi. Mora se također reći, nisu ceste šta su nekad bile, prije je to bilo bolje, na ljeto recimo, sad je sve drugačije sad je svaka zavjetrina i hladovina visok rizik, odvozio sam Buzetsko brdo (2 minute i kusur) al baš je bilo kritično, puno zavoja u hladovini, sklisko nikakvo, isto tako sve do Buja, niđe veze, glupost totalna.
A da ne pričam kako sat vara, misliš ono kao, 2 sata popodne uf dobro je imamo vremena i onda drek, sjetiš se da je u 4 noć. E da, vidio sam na svoje oči kolko zvuk brzo putuje, ovaj čiko me čuo da prolazim valjda pol minute kasnije kad je doputovao shock vejv zvučni udar, jbg 2 l8 4 u, he-he.
A da ne pričam kako sat vara, misliš ono kao, 2 sata popodne uf dobro je imamo vremena i onda drek, sjetiš se da je u 4 noć. E da, vidio sam na svoje oči kolko zvuk brzo putuje, ovaj čiko me čuo da prolazim valjda pol minute kasnije kad je doputovao shock vejv zvučni udar, jbg 2 l8 4 u, he-he.
Riker
Well-known member
Opet lijepo vrijeme pa sam iskoristio rupu u matrixu da odem na đir izviđačkog tipa, zanimalo me zbog fotografije, ostalo mi u sjećanju jedan rakurs iz kojeg se vidi most, morao sam se uvjerit da je to ta pozicija, zbog budućih (naravno, jednog dana) fotografskih ideja.
Za iskusne vozače na 2 i 4 kotača, koji jure cestama ovisni o adrenalinu i oktanu, prepoznat će ovaj zavoj kao najgluplji zavoj u županiji, iz ovog kuta se ne vidi koliko cesta pada ako se ide u smjeru kazaljke na satu, oprez svima koji u ovaj zavoj ulaze sa 200+, lažljiv je ko Tolja i Marina.
Kakva infra-struktura. Šteta da su moderne prometnice istisnule prave šoferske ceste na kojima do izražaja dolaze vozač i muda, sada možeš imat nekog kubikaša i ispucavat gas na ravnom, a ne ko mi pravi vozači nekad, po zavojima gas i ko prvi dođe u kafanu bira stolicu di će sjest te ostala pravila iz nepisanog kodeksa prekaljenih trkača.
Sjećam se kako sam ovuda driftao pa cimnut auto kroz tunel bokom, jbg to je bilo nekad, danas više nema ni tunela nit se ovuda više vozim...takvo je vrijeme.
Na putu za vidikovac Mahavica, cesta je očajna za moj tip vozila, ali je lijepo kad se izađe iz šume i otvori pogled, srce se cepa i vade se pare.
Pored vidikovca, neka udbica. Šta je ovo? Čije je ovo? Čemu služi i koliki mu je domet, su samo neka od mojih pitanja.
Tajnoviti bunker koji vjerojatno, velike su šanse, vodi na Željavu.
I na kraju, very rare top automobil iz vremena kad je sve bilo bolje, a danas, danas je samo strašnije i gore.
Još jedan oktanski dan je iza nas.
Za iskusne vozače na 2 i 4 kotača, koji jure cestama ovisni o adrenalinu i oktanu, prepoznat će ovaj zavoj kao najgluplji zavoj u županiji, iz ovog kuta se ne vidi koliko cesta pada ako se ide u smjeru kazaljke na satu, oprez svima koji u ovaj zavoj ulaze sa 200+, lažljiv je ko Tolja i Marina.
Kakva infra-struktura. Šteta da su moderne prometnice istisnule prave šoferske ceste na kojima do izražaja dolaze vozač i muda, sada možeš imat nekog kubikaša i ispucavat gas na ravnom, a ne ko mi pravi vozači nekad, po zavojima gas i ko prvi dođe u kafanu bira stolicu di će sjest te ostala pravila iz nepisanog kodeksa prekaljenih trkača.
Sjećam se kako sam ovuda driftao pa cimnut auto kroz tunel bokom, jbg to je bilo nekad, danas više nema ni tunela nit se ovuda više vozim...takvo je vrijeme.
Na putu za vidikovac Mahavica, cesta je očajna za moj tip vozila, ali je lijepo kad se izađe iz šume i otvori pogled, srce se cepa i vade se pare.
Pored vidikovca, neka udbica. Šta je ovo? Čije je ovo? Čemu služi i koliki mu je domet, su samo neka od mojih pitanja.
Tajnoviti bunker koji vjerojatno, velike su šanse, vodi na Željavu.
I na kraju, very rare top automobil iz vremena kad je sve bilo bolje, a danas, danas je samo strašnije i gore.
Još jedan oktanski dan je iza nas.
Riker
Well-known member
Današnji đir bio je poučnog karaktera, a krenuo je kao đir dokoličnog karaktera. Pomišljao sam "dal da uzmem fotić" prije đira, šta je postala sve češća pojava i pitanje...očito da moj fotografski mot propada iz dana u dan. Opet se dogodilo, ko 850653 puta do sad, kad odem negdje bez fotića, propustim nešto zanimljivo za fotkat. A nekad sam svaki put izlazio iz kuće sa torbicom za fotić, unutra 3-4 leće, baterije...jbg, to valjda tako ide.
Uglavnom. Stao u kupovinu u željezari, šta je sad ovo, neka nova Impreza? Ne sviđa mi se, nema moje odobrenje.
Ah labud, moj logo iz matematike. Velika je to mrcina! Čim sam ih vidio, krenuo sam po fotku, al naravno, kako nisam uzeo fotić nego samo kršinu od mobitela, morao sam doć čim bliže moguće. Kako sam se približavo (kaciga na glavi, zima jbg) ova dva najveća labuda krenula su puhat na mene? To još nisam doživio.
Onako, cimaju glavom, kljun zjapi i neki zubići strše i pušu na mene ko mačka kad psa vidi. U taj čas skok na skok dođe neki čiko, isto mobitel vadi i fotka. Pitam ga zašto ovi labudani pušu na mene, a on mi objasni da je to familija i da to starci paze na svoju djecu, i ako se još približim da bi se mogli ozbiljnije razljutit...
Pokazao mi je slike na mobu od njih pred par mjeseci, on ih valjda prati kako se sele od Mrzlih Vodica, Lepenica i tako...na slici ih ima 3 komada više ali jbg, i lisice moraju nešto večerat. Rekao je da mladi nisu još naučili letit i da je dosta opasno kad ovako stoje i odmaraju, jer je to onda jednostavno za liju da skoči u napad.
Ostao sam malo gledat kako skakuću po ledu i mrko gledaju patke koje su se približavale i onda je uslijedilo grupiranje i polijetanje. Niski let do pola jezera, možda je to bio prvi let za mladnace, bo.
Doma sam išao Karlinskom, smrzo se, zamišljo uffff koliko bi bolje fotke imao da sam uzeo fotić, probao zamislit koliko bi bolje bile, došao do zaključka da bi bile fotke dosta bolje. Od Fužina do Krasice vidio sam četiri komada Fiat Coupea, legendarnog automobila, Dennis "Pinin" Farina design, Ferari za radničku klasu.
Viva Italija.
Uglavnom. Stao u kupovinu u željezari, šta je sad ovo, neka nova Impreza? Ne sviđa mi se, nema moje odobrenje.
Ah labud, moj logo iz matematike. Velika je to mrcina! Čim sam ih vidio, krenuo sam po fotku, al naravno, kako nisam uzeo fotić nego samo kršinu od mobitela, morao sam doć čim bliže moguće. Kako sam se približavo (kaciga na glavi, zima jbg) ova dva najveća labuda krenula su puhat na mene? To još nisam doživio.
Onako, cimaju glavom, kljun zjapi i neki zubići strše i pušu na mene ko mačka kad psa vidi. U taj čas skok na skok dođe neki čiko, isto mobitel vadi i fotka. Pitam ga zašto ovi labudani pušu na mene, a on mi objasni da je to familija i da to starci paze na svoju djecu, i ako se još približim da bi se mogli ozbiljnije razljutit...
Pokazao mi je slike na mobu od njih pred par mjeseci, on ih valjda prati kako se sele od Mrzlih Vodica, Lepenica i tako...na slici ih ima 3 komada više ali jbg, i lisice moraju nešto večerat. Rekao je da mladi nisu još naučili letit i da je dosta opasno kad ovako stoje i odmaraju, jer je to onda jednostavno za liju da skoči u napad.
Ostao sam malo gledat kako skakuću po ledu i mrko gledaju patke koje su se približavale i onda je uslijedilo grupiranje i polijetanje. Niski let do pola jezera, možda je to bio prvi let za mladnace, bo.
Doma sam išao Karlinskom, smrzo se, zamišljo uffff koliko bi bolje fotke imao da sam uzeo fotić, probao zamislit koliko bi bolje bile, došao do zaključka da bi bile fotke dosta bolje. Od Fužina do Krasice vidio sam četiri komada Fiat Coupea, legendarnog automobila, Dennis "Pinin" Farina design, Ferari za radničku klasu.
Viva Italija.
Riker
Well-known member
Već neko vrijeme dobivam sigurne dojave kako moj moped nema dovoljno snage te da ima previše kilograma da bi izveo potez "na zadnje" bez da se lupa kumplung. Naravno, kao netko ko je naučio šaltat pred koji mjesec, naravno da neću pokušavat cimat na zadnje "na kumplung" haha ali na seljački, na odvrtanje gasa, to ću probat, šta ne bi.
https://www.youtube.com/watch?v=6cPTfS9VlqU
Jbg nemam herca držat gasung, al uostalom, kome to treba, motor ko motor već u startu ima 2 kotača manjka, šta da i to još skraćujem. Isto tako, ne paše mi to klepetanje to napinjanje, zvuk kad klopne dole, gas, ma, to je stres, to nikom ne treba, a pogotovo ne meni.
Riker
Well-known member
Mnogi su mislili da nema Putovanja. Mnogi su mislili - stao je. Mnogi su mislili možda mu se bajk raspao, jer ima stari bajk. Mnogi su mislili ma di će on vozit, ma šta će on putovat. Mnogi su mislili, al su se predomislili.
Sapunica se nastavlja, druga sezona, blejačina na kotačima. Isti akteri iz istog sela na istoj zapregi. Pred našim junakom su novi izazovi, i ti izazovi su teški jer nikad nije lako, ali srećom, u aluminijskoj rami od aluminija, direktno ušaraljen bez nekih deplasiranih gumenih nosača i sličnih ofsajda, nalazi se varljivo miran agregat, sa dovoljno obrtnog momenta da izvuče našeg junaka iz skoro svake nedaće.
Za početak, Karlobag. Mjesto gdje, eto, i tako...uglavnom. Tamo je uvijek lijepo, i to je dobro mjesto za nekakav ritualni početak motobajkerske sezone na dva kotača. Put do Karlobaga popločen je dobrim namjerama, ali ovog puta, za primjetiti je mnoštvo promjena, od Odlično© pokrpane ceste na više mjesta, bagera, rovova, sve do Lijepih Zgrada© koje niču po mjestima uz put. Na sve to ide, u ime naroda, nadolazeća foto-sekcija naše milicije, jer zbog čega bi imali igdje pravo biti slobodni?
U saveznoj državi Ohio, u jednoj i jedinoj Americi! (pauza, salutiranje, neironično) nedavno je sud donio odluku da su kamere za kontrolu brzine u prometu protu-ustavne i građanima će se refundirati kazne koje su im naplaćene za vrijeme dok su bile obješene po banderama. Privatna firma koja je kačila kamere u talu sa lokalnim šerifom, izgubila je na sudu. To je, eto, Amerika...
No vratimo se u kazamat. Ovih je dana neobično lijepo vrijeme i naš se junak vozi na motoru u potrazi za smislom života. Na tom putu svašta vidi i doživi. Tako je na primjer danas odlučio đir po svojoj omiljenoj cesti, Kikovica touge, zaokružit sa đirom do Crnog Luga preko Mrzlih Vodica. To je jedna od onih jako dobrih ideja, jer šta ima bolje nego pimplati 17 na sat na poluzaleđenoj cesti sa snijegom do pola trake. Jednom kad dođeš do kraja možeš reći da si "prošo" i to je super i vjerojatno će mu netko nekad dati nagradu zbog toga - bravo, pravi si motorista vozio si po poledici, wow wow evo ti bajkerski orden. Koliko km imaš?
Njegov slijedeći omiljeni touge, Šaroglin, bio je u malo boljem stanju, ali nije to još to. Još nije vrijeme za gasung kroz gorje. Za primjetiti je kako su ovo vrlo pametne opservacije, obzirom da je danas 16. veljače.
Osobe istančanijeg vida primjetit će letjelicu na ovoj slici.
Drugi ovogodišnji dolazak na Grobnik bio je edukativne, ali i emotivne prirode. Možda naš junak pomalo drami kad kaže da je peak UD8A-e bio prošlog ljeta. Možda je to krivo. No šta se tiče Grobnika, tu nije u krivu, tu je u pravu. Na motodromu se situacija mjenja ko na burzi, iz minute u minutu.
Naše gore list priupitao je momke u boxu oko famoznih srpanjskih promjena. Saznao je da će se stvari promjeniti ne samo od startne ravnine, nego od ulazne rampe. Zastrašujuće. No, koliko god to strašno zvučalo, ostaje tračak nade da će u nekim stvarima prevladat Hrvatska Posla© i da neće baš sa novim asfvaltom Grobnik promjeniti i odnos sa posjetiocima. No mora se priznati, bit će stvarno teško prihvatiti bilo šta drugo od trenutne, dobre stare laissez faire filozofije.
Ulaz na stazu će se promjeniti. Prostor oko boxova će bit ograđen, i tako to. Zvuči surovo, sve neka pravila sve nešto strogo sve nešto pec - ne diraj. Potišten saznanjima o mjenama koje stalne jesu, naš je junak osjetio velik napad nostalgije. Sjetio se svih trka koje je gledao krajem 80ih, druženje sa Waynom, tripice sa Doohanom u Putniku (hvala Mike drugi put ja častim) i odlučio je, možda je baš sad vrijeme, da se oprosti sa starim Grobnikom.
Odvozio je počasni, posljednji (posljedni?) krug (vrijeme samo odabranima, šaljem na PM ili poštom preko Tiska), obrisao suze i otišao kući. Zbogom Grobniče. Još samo 5 mjeseci, plakat ćemo svih pet, mi stari trkači, da ne kažem rejseri, koji smo se kalili, da ne kažem brusili u Riječkom i Zagrebačkom zavoju, da ne kažem okuci.
Rejserski pozdrav! (koljeno dole, prednje kolo gore, lijeva ruka po podu, blic blic, op.a.).
biker4life
Motorator
Riker
Well-known member
Ovaj vikend je točno, ali točno, ali baš ono, točno godinu dana od kad vozam moped. Godina dana adrenalina, oktana, mirisa benzina, spaljenih guma i limenih ljubimaca. Da mogu bit ozbiljan, možda bi napisao neki osvrt na godinu dana bajkeritze, ali ne mogu, ne mogu da me jebeš. Šta da kažem?
Sjetio sam se jučer, dok sam se osedlavao za na Grobnik, baš tog prvog đira. Kad sam išao pogledat bajk u ZG, nisam htio đir napravit, strah me bilo da ne napravim neki skeč sa tuđim motorom, tako da je prvi đir zapravo bio tek onda kad mi ga je čovjek dopeljao u Rijeku i kad smo riješili papire. On ode doma, ja ostao gledat u bajk. Šta sad. Obuko se, sjeo, alnasovao, bajk zazviždao i - eto. Ne znam dalje sročit kako mi je bilo, lepo znaš kako. Bilo je malo prpe al neću lagat, nije bilo previše. Kod Jelačićevog trga naletio sam na neku plavu Yamahu nejked neki i taj motor bacio mi je prvi bajker-vejv. Koja vremena...
Da ne širim kolo, uglavnom, jučer bjah na Grobnjači, pa pogledajte kako je to bilo, evo vam fotki bez reda i urdina, sere mi se od nošenja aparata i moram pod hitno uzet džepni.
Eh, to su bila vremena, kad smo na kacavidu karburator štelali, a šta ovi klinci danas znaju o tome??
100 baba kilavo dijete, nećete ovako ništa popravit momci.
Cestovni motor za trke i trkaći auto za cestu.
Lukilla i prijatelji!
Najbolji!
Ducati iskorištava svoju neograničenu snagu!
I to je to, puno adrenalina oktana i tako toga čega sve ide. Naravno, ko šta ja uvijek kažem, i kazat ću i dalje, da niti jedan đir bez udbe proći neće, pa tako nije prošo ni ovaj.
Simpatičnmi je ovo sa "austrijskim tablicama".
Sjetio sam se jučer, dok sam se osedlavao za na Grobnik, baš tog prvog đira. Kad sam išao pogledat bajk u ZG, nisam htio đir napravit, strah me bilo da ne napravim neki skeč sa tuđim motorom, tako da je prvi đir zapravo bio tek onda kad mi ga je čovjek dopeljao u Rijeku i kad smo riješili papire. On ode doma, ja ostao gledat u bajk. Šta sad. Obuko se, sjeo, alnasovao, bajk zazviždao i - eto. Ne znam dalje sročit kako mi je bilo, lepo znaš kako. Bilo je malo prpe al neću lagat, nije bilo previše. Kod Jelačićevog trga naletio sam na neku plavu Yamahu nejked neki i taj motor bacio mi je prvi bajker-vejv. Koja vremena...
Da ne širim kolo, uglavnom, jučer bjah na Grobnjači, pa pogledajte kako je to bilo, evo vam fotki bez reda i urdina, sere mi se od nošenja aparata i moram pod hitno uzet džepni.
Eh, to su bila vremena, kad smo na kacavidu karburator štelali, a šta ovi klinci danas znaju o tome??
100 baba kilavo dijete, nećete ovako ništa popravit momci.
Cestovni motor za trke i trkaći auto za cestu.
Lukilla i prijatelji!
Najbolji!
Ducati iskorištava svoju neograničenu snagu!
I to je to, puno adrenalina oktana i tako toga čega sve ide. Naravno, ko šta ja uvijek kažem, i kazat ću i dalje, da niti jedan đir bez udbe proći neće, pa tako nije prošo ni ovaj.
Simpatičnmi je ovo sa "austrijskim tablicama".
